Najpoznatiji strah na svijetu je klaustrofobija ili strah od zatvorenog, skučenog prostora, zatim slijedi akrofobija ili strah od visine, detofobija – strah od zubara, zoofobija – strah od životinja.
I negdje je logično bojati se opasnih životinja, ali mnogo ljudi pati od ailurofobije, odnosno imaju strah od mačaka.
Od ove “strašne“ bolesti patili su i Aleksandar Veliki, Julije Cezar, Henri Drugi, Napoleon, Musolini, pa čak i Hitler. Spisak ljudi odgovornih za smrt hiljada i hiljada ljudi, mogla je da uplaši jedna mala maca. Priča se i da se i strašni Džingis-kan koji je na konju porazio pola Azije i Evrope, u prisustvu mačaka preznojavao.
Američki predsjednik i general Dvajt Ajzenhauer toliko se bojao mačaka da je naredio da svako ko vidi mačku u njegovoj blizini momentalno je ubije.
U ovaj strah spada i vjerovanje da crna mačka donosi nesreću, a osoba koja pati od ailurofobije nakon što vidi da joj je crna mačka prešla put, dobiće u najmanju ruku tahikardiju.
Ove osobe ne mogu da borave u istoj prostoriji sa mačkom, a ježe se na samo slušanje mjaukanja ili predenja. Imaju strah i od mačjeg krzna, a kod nekih je on toliko izražen da ne mogu da vide mačku čak ni na televizoru, već momentalno mijenjaju kanal.
Simptomi straha od mačaka su znojenje, ubrzan rad srca, mučnina, sušenje usta, gušenje.
Svako ko voli mačke ne može da razumije osobu koja pati od ove bolesti, ali fobije ljudi ne mogu da kontrolišu, sve dok se ozbiljno ne pozabave njenim liječenjem.
Strah od mačaka se još naziva i elurofobija, felinofobija, gatofobija, galerofobija, a zanimljivo je da mačke osjete kad se čovjek boji, pa nepogrešivo prilaze više tim osobama, kako bi ih onjušile, što kod ljudi koji pate od elurofobije izaziva još veći strah.
Neki psihijatri i psiholozi vjeruju da je ova fobija oblik mentalne bolesti, ali da za nju postoje razlozi, kao i da su manifestacije različite. Psiholozi smatraju da se ljudi na prvom mjestu plaše ujeda ili napada mačke, ali i infekcija i bolesti koje prenose ove životinje. U treću grupu spadaju oni koji se boje magijskih sila mačaka, ali je njih i najmanje.
Međutim, strah od mačaka može biti potpuno neosnovan ili “urođen”, odnosno da osoba nije imala nikakvu neprijatnu situaciju ni kao dijete sa ovim stvorenjima, pa i dalje ne može da kontroliše svoj strah.
Više je ljudi svakako koji se boje pasa, pogotovo velikih, većinom, jer su čuli da je neko imao neprijatnost, ujed ili napad, i zato što su tako od malena učeni. Malo je roditelja koji na pravilan način nauče dete da se ne boji nijedne životinje, ali da je ne izaziva svojim ponašanjem (šutira, čupa, hvata za rep, jer većina životinja, a ne samo mačke i psi, na takvo ponašanje imaju reakciju da se brane od napada).
Neke mačke mogu da se ponašaju agresivno u blizini ljudi, pogotovo ako nisu navikle na prisustvo čovjeka, ali je to ređa pojava.
Ukoliko ste preživjeli neko loše iskustvo sa mačkama, strah može da vas prati cijeli život, ukoliko se naravno ne izborite sa njim, jer loše iskustvo možete imati i samim izlaskom na ulicu, u saobraćaju, na poslu, pa i u prodavnici. Ukoliko vas je mačka ujela ili ogrebala, neprijatna emocija može da proizvede fobiju, pogotovo kod djece, zato je neophodno da roditelji dječije strahove liječe odmah.
Starijim ljudima iako se desi da ih ogrebe mačka, teško da će ih doživjeti kao opasne i nedružljubive, dok dete može mačku da doživi kao neku strašnu životinju, pogotovo ako ima bujnu maštu, i od mačke umisli da je čudovište. Mačji skok u tom slučaju može izazvati parališući strah. Najsloženija reakcije ove fobije je panični napad, kada ljudi ne mogu da se izbore sa strahom da će ih mačka napasti.
Strah i fobija naravno mogu da se prevaziđu, a za početak treba utvrditi kako je nastala fobija i u kojoj mjeri se čovjek ili dete boji same životinje.
Rad sa psihologom je svakako preporučljiv, jer stručno lice ima mehanizme kako se izboriti sa problemom, za razliku od nestručnih ljudi koji neće u samom startu razumjeti strah. Kako neko može da se boji male, umiljate mace? Vjerujte, ni ailurobičari to ne žele, jednostavno je jače od njih.
Nakon što osoba sazna suštinu straha, mora da se izbori sa neprijatnim emocijama i “sitnim koracima“ nauči da se nađe u istoj prostoriji sa mačkom. Ono što u početku izgleda kao “nemoguća misija“ zapravo je situacija do koje se mora doći polako, u etapama. U početku je dovoljno samo gledati mačku iz daljine i zamišljati kako je mazite i kako vas to čini srećnim. Ova terapija vam pomaže da shvatite da životinje nisu strašne i da vam neće nauditi.
Završna faza liječenja je da živite sa mačkom u stanu i tu je izuzetno važno odabrati umiljatu mačku, kako se strah u nekom momentu ne bi vratio.
Ukoliko patite od ailurofobije i uspijete da pobijedite strah, očekujte dane ispunjene mačjim svetom, koji vam samo može uljepšati svakodnevicu, nikako pokvariti, jer su mačke ipak omiljeni kućni ljubimci.
(NN/dnevnik.rs)