Cilj kineske vlade je da se osigura jeftina svinjetina za stanovništvo. Što to znači za svinje, a što za zaposlene na farmama smještenim u neboderima?
Potrošnja svinjetine u Kini raste. U prosjeku svaki stanovnik godišnje pojede 60 kg.
Zemljište je skupo, ali su domišljati Kinezi svoje farme počeli graditi u visinu, izvještava “Tagesschau”.
Nakon podnošenja zahtjeva, dopisnica njemačkog javnog servisa “ARD”, Tamara Antoni je čekala dvije godine dozvolu za posjetu jednoj višespratnoj farmi.
Na samom ulazu njena snimateljska ekipa morala je proći kroz sedam punktova dezinfekcije, tri puta su se tuširali, a morali čak u saunu. Nakon toga su im otvorena vrata nebodera za svinje.
Ondje je uzgoj konvencionalan. Krmače su smještene u boksevima, a jedan je zaposlenik televizijskoj ekipi otkrio da je životinjama dozvoljeno da se slobodno kreću sat vremena otprilike svaka četiri mjeseca. Pri tom je vjerovatno mislio na kretanje do obora za prasenje.
Radnici o svom poslu imaju samo pohvalne riječi, a ističu da se radi o modernoj farmi gdje je životinjama sve osigurano.
Kineska vlada promoviše ovu vrstu uzgoja, a cilj je da se stanovništvu osigura kupovina jeftine svinjetine.
S druge strane, za zaposlene ovo znači život u karantinu. Oni žive i spavaju u modernom kompleksu sagrađenom za svinje, a njegove prostorije uglavnom ne napuštaju do dva mjeseca. Jedna je zaposlena izjavila da svoju kćer, koja odrasta s bakom i djedom, nije vidjela šest mjeseci.
Dakle, i oni, poput svinja imaju osiguranu hranu, smještaj i ograničen prostor.
Prilog o ovim farmama prikazan je u jednoj od emisija “Tagesschaua”: