Jaja se farbaju još od 16. vijeka. Kroz nekoliko vijekova usavršavale su postojeće tehnike, izmišljale nove, ali jedna dilema provlači se sve vrijeme – da li jaja treba farbati Na Veliki četvtak ili Veliki petak?
– Jaja se boje, zavisno od regiona, od Velikog četvrtka do Velike subote, ali najčešće na Veliki petak, rano ujutro – kaže Vesna Marjanović, etnolog i antropolog.
Veliki petak je nekako najznačajniji za narodnu praksu, mada se tokom svih sedam nedjelja posta, a posebno posljednje, stradalne sedmice, narod priprema za taj najveći praznik, piše Blic.
– U posljednjoj nedjelji, od velikog četvrtka sve je posvećeno domaćinstvu, pripremi uskršnjih jaja, farbanju, miješenju kolača. U nekim krajevima Srbije jaja se farbaju u četvrtak ili u subotu, zbog toga što se vjeruje da na Veliki petak ne treba ništa da se radi i tada treba sve da miruje zbog žalosti za Isusom Hristom. Međutim, novo vrijeme donijelo je i novu praksu. Žene nisu više stalno u kući kao što su nekada bile, pa jaja farbaju i petkom – kaže Marjanović.
Simbolika
U obrednoj praksi kod srpskog naroda jaje se u tradicionalnoj kulturi često koristilo da potpomogne rađanje novog života, da ga čuva i održi. Uticaj crvenog jajeta na rađanje prenosio se i na sve što čovjeka okružuje: na stoku, usjeve, prirodu. Koristili su ga i kod sijanja i oranja, kod prve muže – kaže etnolog.
Predstave o životvornoj moći jajeta s vremenom su dobile hrišćansko obilježje. Crkva je prihvatila bojenje jaja tek od 12 vijeka, kaže sagovornica, a u našim krajevima pominju se takva jaja u 16. vijeku. Smatra se kako su bojena jaja, posebno ona crvenom bojom, starijeg porijekla od šaranih jaja jer se, prema arheološkim izvorima, pominju i u zagrobnim kultovima kod starih evropskih naroda od 4. vijeka nove ere.
– Pretpostavlja se da je od 16. vijeka kod balkanskih, kao i kod svih slovenskih naroda, veoma snažno razvijeno ukrašavanje jaja batik tehnikom pomoću voska. Takva praksa ukrašavanja jaja za Vaskrs kod slovenskih naroda, pa i kod Srba, razvila se do savršenstva. Prvi pomeni bojenja uskršnjih jaja na području Srbije datiraju iz tridesetih godina 16. veka: „U jednom turskom zakonu o saskim rudarima i običajima rudarskim… ima, pored ostalog, i ovakva odredba: Kad im bude o rođenju Isaovu i o šarenim jajima… šarena jaja daju knizu…“ – navodi Vesna Marjanović.
Čime su se bojila
U način bojenja i šaranja uskršnjih jaja, koji se danas povezuje s narodnim umjećem i vještinom, implementirana je arhaična tradicija srpskog naroda sa prepoznatljivim tragovima starih vjerovanja, ritualnih i magijskih radnji iz prošlih vremena. Među jednobojnim jajima najrasprostranjenije je ono bojeno crvenom bojom, mada se jaja boje i drugim bojama.
– Nekada se crvena boja dobijala iz korijena biljke broć, a potom je potisnuta uvozom varzila iz Brazila, da bi se kasnije i varzilo zamenilo crvenim anilinskim bojama. Druge boje su takođe dobijane iz prirodnih sirovina poput žute od raznog lišća, kore i korjenja, zelena kuvanjem koprive ili spanaća, a mrka kuvanjem orahovine. Osim pomenutih biljnih sirovina namjenjenih za bojenje, jaja su se bojila i u čađi, što je naročito bilo zastupljeno na sjeveru Bačke kod šokačkog stanovništva – kaže sagovornica.
Da bi se jaje ukrasilo, kako kaže, potrebni su veliko strpljenje i precizna ruka. Šaranje jaja se smatralo svetim činom, posebno što se to činilo pčelinjim voskom koji je u narodu tretiran „svetim i čistim“. Od starine se govorilo da srpske žene umiju lijepo da šaraju jaja, tako da su neka ukrašena jaja prava umjetnička djela. Obično su jaja ukrašavale žene koje umiju lijepo da vezu jer samo šaranje i podsjeća na ljepotu veza s ovih prostora.
Ornamenti na jajima bili su geometrijski, zoomorfni (pile, zec), antropomorfni (stilizacija ljudske figure), vegetabilni. Različiti solarni simboli poput krugova, zvijezda, krstova, svastke ili beskonačne linije u suštini su rudimenti znakova iz brojnih, drevnih rituala. Pored kružnih motiva, simbola sunca, često se na jajima pojavljivao i simbol drveta života.