– Vidjeli smo bljesak na nebu. Gotovo, pada na nas. Nastala je opšta panika. Ljudi su uplašeno bježali. Neki su skakali u kanale pokraj puta, drugi su bježali kućama koliko ih noge nose! Puklo je. Laknulo nam je što smo ostali živi – priča Đorđe Bradarić iz sela Buđanovci šta se dešavalo u noći kad je srušen ponos američke avijacije.
Prisjećaju se tako mještani ovog sela, gdje je prije 20 godina pao američki “nevidljivi” lovac, bombarder F-117A. Kad su saznali šta je palo u njihov atar, neki su počeli da slave, a neki se, bogami, i uplašili da će baš zbog toga njihovo selo biti na meti neprijatelja, piše “Kurir”.
– Bio sam to veče u centru kad smo videli da šljašti nešto na nebu! Razbježali smo se. Ja sam bježao na motoru. Vozio sam, gledao u nebo i čekao da padne na mene. Utrčao sam u kuću i zagrlio djecu, molili smo se da ostanemo živi – prisjeća se Bradarić (70).
Vojska Jugoslavije spasila život pilotu
Iako su Amerikanci krenuli u misiju spašavanja i odveli pilota F-117 Dejla Zelka, život mu je uistinu sačuvala Vojska Jugoslavije.
Komšije kažu da je oko 15 lovaca s puškama pošlo u njive s namjerom da uhvate pilota, ali ih je vojska spriječila. Kad je svanulo, nastalo je veselje koje je ovjekovječeno na čuvenim fotkama.
– Popeo sam se na krilo, ljudi su se veselili, igralo se užičko kolo, pjevalo se. Često se prisjećamo toga, pamtićemo to dok smo živi. Sinula su nam tri sunca kad je završeno bombardovanje – kaže Bradarić.
Veselje trajalo do jutra
Jovan Jovanović (62), koji je te noći bio dežurni na osmatračnici, dodaje da je čista sreća što je avion pao na njivu, a ne na kuće.
– Ko god da je gledao u nebo imao je osjećaj da će to nešto pasti na njega. Narod je došao da vidi kakvo je to čudo “nevidljivo” – priča nam Jovanović i dodaje da je veselje trajalo do narednog jutra:
– Neki su uzimali dijelove aviona, neki su ih prodali, dok sigurno ima i onih koji to čuvaju. O tome se priča i dan-danas, to je istorijski događaj
(Blic)