Štipaljke su svima dobro poznati predmeti koji služe za kačenje veša nakon pranja, i to ne bi bilo ništa neobično da ta ista štipaljka nije izazvala toliko reakcija u Banjaluci.
Naime, skulpturu štipaljke za veš, pješaci i vozači vidjeli su u Banjaluci na kružnom toku u Bulevaru cara Dušana i od tada ne prestaju reakcije i pitanja građana šta bi ovaj predmet mogao da predstavlja na kružnom toku.
Još uvijek nije poznato ni ko je dizajnirao ovu skulpturu niti šta ona označava u kružnom toku u Banjaluci, ali donosimo vam više informacija kada je uopšteno štipaljka kao predmet nastala, kako se mijenjala kroz istoriju i koja je sve njena namjena.
Kada su nastale štipaljke?
Sve do 18. vijeka veš za sušenje je prebacivan na grane drveća i daske od terasa. Zahvaljujući pripadnicima religijske zajednice šejkera nastala je preteča štipaljki, da bi početkom 19. vijeka Žeremi Viktor Obdebe razvio prve štipaljke.
Njegova verzija nije sadržala oprugu, već je izrađivana u jednom komadu. Bila je u obliku dvije račve sa veoma malim međusobnim razmakom. Na taj način bilo je omogućeno čvrsto hvatanje odjeće, bez rizika od klizanja. Ovaj model se još uvijek koristi u manje razvijenim zemljama.
Štipaljke kakve danas poznajemo djelo su Dejvida Smita. Izumitelj iz Springfilda je 1853. godine konstruisao verziju koja se sastojala iz dva kraka i male opruge koja se nalazila između njih. Po zakonu poluge, pritiskom na krake oni se otvaraju, a prestankom dejstva sile vraćaju se u prvobitno stanje, tj. zatvaraju se. Tri decenije kasnije Smitov model usavršio je Solon Mur dodavši mu žicu na oprugu što je donijelo čvršće hvatanje i automatsko zatvaranje.
Štipaljke
Iako su u početku pravljene od drveta, danas su najtraženiji plastični proizvodi koji dolaze u različitim oblicima.
Zašto su plastične štipaljke bolji izbor od drvenih?
Iako vlada mišljenje da plastične štipaljke nisu preporučljive, zapravo su mnogo bolja opcija od drvenih.
Drvene se prave od nekvalitetnog materijala koji truli i vrlo lako se lomi. Samim tim je vijek upotrebe znatno kraći. Takođe, problem kod ovih vrsta jeste opruga. Kako počinje brzo da rđa postoji opasnost da se ona prenese na opran veš i potpuno ga uništi.
Za razliku od njih, plastične štipaljke su napravljene od čvrstog materijala otpornog na elektro i hemijske uticaje, te je dugotrajna upotreba zagarantovana. Ujedno, ne morate da brinete da li će ostati tragovi rđe ili farbe sa štipaljki na odjeći.
Dodatna prednost ogleda se u mogućnosti recikliranja. Naime, plastika koja se za njihovu izradu koristi može se upotrijebiti ponovo kao sirovina u proizvodnji. Time se čuva životna sredina od zagađivanja, ali i prekomjerne sječe drveća.
Štipaljke imaju višestruku namjenu
Štipaljke su mnogo više od predmeta za kačenje mokrog veša. Ranijih godina korišćene su za kačenje tek razvijenih fotografija kako bi se osušile. S obzirom da su mnogi poslovi digitalizovani ova primjena je zadržana kod umjetničkih fotografija. Koriste se i pri izradi nekih muzičkih instrumenata.
Postoje i specijalno dizajnirane plastične štipaljke za kese, kao i modeli koji sprječavaju da peškir sa plažne ležaljke odleti, piše Pobeda.
Nije rijedak slučaj da su štipaljke dio rukotvorina i dekorativnih predmeta ručne izrade. Nerijetko imaju primjenu pomoćnog sredstva u kući. Počev od obezbjeđivanja ravnomjernog istiskivanja paste za zube, preko zamjene za samoljepljive kukice za krpe i peškire, pa do pomoći pri zakucavanju eksera – mogućnosti upotrebe su nevjerovatne.
Izvor: Srpska info
Foto: Srpska info