Istraživanja pokazuju da će gotovo svako dijete, kojem je dopušteno držati mobitel u sobi, noću odgovoriti na kasnonoćnu poruku i da je većina djece u barem nekoliko navrata kasne noćne sate provela u slanju poruka.
Samo 11 posto roditelja nagađa da su njihovi tinejdžeri barem jednom poslali, primili ili proslijedili poruku seksualnog sadržaja, dok 41 posto tinejdžera priznaje da je to učinilo.
Stoga je prirodno biti zabrinut jednom kad vaše dijete postane spremno za svoj prvi mobitel. Potrebna je znatna količina samokontrole za preuzimanje odgovornosti koju donosi posjedovanje mobitela – i većina djece za to nije spremna prije viših razreda osnovne škole, ako i tada.
Roditelji često imaju nejasan osjećaj straha. Da, taj je uređaj sredstvo povezivanja i dopušta vama i vašem djetetu da ostanete povezani čak i kad ste razdvojeni. On je također simbol odvajanja, podsjetnik da vaše dijete sad provodi dosta vremena udaljeno od vas – i drugih odraslih osoba koje ga mogu nadzirati – da mobitel postaje potreban. Još gore, on nagoviješta opasnosti koje vrebaju u vanjskom svijetu, koje u svako vrijeme prijete iskočiti i ugroziti dijete, a vas nema da ih zaustavite.
Ako je vaše dijete s odraslom osobom od povjerenja, ne treba mu mobitel. Kad djeca počnu sama ići do škole ili kad su inače bez nadzora, onda trebaju mobitel zbog sigurnosnih razloga. Što je dijete mlađe kada dobije mobitel, više od njega tražite, jer mu ga je tim teže koristiti na odgovoran način. Možete li mu primjerice vjerovati da će poštovati vaša pravila o tome koje aplikacije smije skinuti.
(Klix.ba)