Za svakog roditelja najteži momenat je kada čuje strašnu dijagnozu, a onda krene borba i zaboraviš na sebe i sve oko sebe. Jedino što vidiš je to dijete koje se grčevito bori da preživi, počinje priču za Blic Milica Aleksić, mama četvorogodišnje Helene koja je dane i mjesece provodila po bolnicama.
Mala heroina iz Niša imala je dvije transplantacije jetre, prvu kada je imala svega šest i po mjeseci, a drugu u februaru ove godine. Prve korake napravila je u Bergamu, u bolnici, gdje je mjesecima boravila.
– Ona je bila moja snaga i ona je bila ta koja me je gurala naprijed, jer gledati svoje dijete kako se muči je nešto zaista strašno. Kada bi pokušavali po sat vremena da joj nađu venu, ona bi plakala, vrištala, a ja nisam znala šta da radim, šta da mislim. Sa ove distance kada pomislim šta je moje dijete preživjelo, ne znam ko to može da izdrži, nastavlja priču kroz suze mama Milica, prisjećajući se svega.
U prvim danima po rođenju, ljekari su počeli da sumnjaju, prvo na nepostojanje žučne kese, ali detaljnim ispitivanjem utvrđeno je da to ipak nije slučaj. Nakon nekoliko mjeseci transaminaze su počele drastično da rastu, pa je Helena upućena hitno u UDK Tiršova.
– Kada su mi rekli da ne postoji operacija koja ovo može riješiti i da je transplantacija jedino rješenje, nisam znala šta da kažem i šta da mislim. Odmah je urađen taj „Casai“ operativni zahvat koji je trebalo da premosti period do transplantacije. Njeno stanje se pogoršalo, zatim je dobila i cito-megalo virus. Tako smo hitno prebačene u Bergamo avionom Vlade Srbije na transplantaciju u februaru 2019, priča majka.
Ipak, nakon transplantacije javile su se komplikacije, tromboza vena, perforacija crijeva, sakupljanje vode u organizmu, udružene komplikacije oštetile su novu jetru. Helena je bila stabilno i vraćena je u Beograd gdje je provela narednih pet mjeseci.
– Kod kuće me je čekalo i drugo dijete, suprug je dolazio kada je mogao, inače smo Helena i ja bile tamo same, odnosno, tamo ima i druge naše djece koja čekaju transplantaciju, te smo se mi međusobno bodrili, iako je sve tako teško, nastavlja Milica za Blic.
U jeku epidemije korona virusa, stanje malene Helene se naglo pogoršalo, te je 28.aprila 2020. ponovo hitno prebačena za Bergamo.
– Analize, strepnje, traganje za rješenjem, i nada. Ljekari, Bog, vjera, i snaga moje Helene. Ona je toliko bila hrabra iako mala, iako je bila beba, ona je meni ulivala takvu snagu. Koliko god posustajala, kada bih pogledala u nju i sjetila se djeteta koje me čeka kod kuće, to mi je ulivalo snagu da istrajem. Kada se činilo da nema nade, da je sve izgubljeno, desilo se čudo, priča Milica.
Druga transplantacija
Helena je transplantirana po drugi put, prije dvije godine u septembru. Parametri su dobri, sve ukazuje da je ova djevojčica prošla trnovit put. Od momenta kada je ugledala ovaj svijet, mala heroina pokazala je šta znači borba.
– Ona je mnogo jaka, danas je vesela i zdrava djevojčica. Naravno, postoji način života koji će morati da vodi, postoji terapija, kontrole, ali ono najteže je herojski pregurala. Sada priča kako će postati ljekar, čak zna da će biti ljekar urgentne medicine i da će raditi u Hitnoj. Kada kažemo idemo za Beograd, ona se spremi da ispriča sa svim ljekarima, i njoj je taj odlazak kao zabava. Prve korake napravila je u bolnici, vjerujem da je rođena za velika djela i da će i ona spašavati nečije živote. Željela bih da podržim kampanju „Još si mi trag“, i zamolila svakog da razmisli o tome, ako se nečiji život ugasio i nema povratka, da je biti donor mnogo važno. Jedan donor spašava i do njih osmoro, a kroz tog ko primi organ dio vaše drage osobe nastavlja da živi. Tako i moja Helena, kao i sva ostala djeca koja su transplantirana, ali i odrasli, nastavljaju priču onih koji su negdje stali – poručuje Milica Aleksić, mama heroine Helene.
Izvor: Srpska info (Foto: Ustupljene fotografije portalu Srpska info)