Zastrašujuće fotografije snimljene u tzv. Magdalenskim domovima otkrivaju strašnu istinu o ovim sirotištima, gdje su uglavnom bila djeca majki koje su od strane Crkve proglašene “nepodobnim”.
To su bila sirotišta za djecu koja su rođena u vanbračnim vezama i mahom su djelovala u Irskoj. I dok se uglavnom smatralo da su ovdje spas našla djeca “moralno palih” majki, koje su, navodno, bile promiskuitetne, prava je istina da je riječ o djeci iz vanbračnih veza, koje Crkva nije dozvoljavala.
Ove institucije, koje su bile poznate još i kao Magdalenski azili, vijekovima su izazivale razne kontroverze. Razlog zašto su ova sirotišta ponovo aktuelna u javnosti jeste to što je ovog mjeseca pronađena jama sa skeletima više od 800 djece. Ova jama je pronađena u Irskoj, u okrugu Golvej.
Riječ je o mrtvim bebama koje su tajno sahranjivane pored sirotišta. U 36-godišnjem istorijatu ovog sirotišta, veliki broj djece je, usljed loših uslova, izgubio bitku sa životom. Posljednje ovakvo sirotište je zatvoreno krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, ali su ostali skeleti da svjedoče o strašnoj sudbini ove djece.
Slična grobnica je pronađena i u mjestu Tuam, a ova djeca su umirala od raznih bolesti. Najizraženija je bila neuhranjenost, dok su neka djeca umirala i od tuberkuloze, konvulzija, gastroenteritista i upale pluća. Djeca su, između ostalog, umirala i od epidemija dječjih bolesti, najviše boginja.
Kako nije bilo nikoga da preuzme njihova tijela, djeca su uglavnom sahranjivana na nekoj zaravni, bez ikakvih obilježja, mahom u blizini sirotišta.
Mnogi preživjeli su tokom godina svjedočili o strahotama i zlostavljanjima koja su doživjeli u ovim sirotištima. Među njima i Ketlin Leg, koja kaže da je njeno djetinjstvo bilo prava noćna mora, te da je časne sestre još uvijek proganjaju u snu.
Inače, Magdalenski domovi su bile institucije, tj. sirotišta koja je vodila Katolička crkva. Zapravo, mnogi kažu da su ova sirotišta bila više u nadležnosti organizacija pri Crkvi nego same Crkve. Prva sirotišta ove vrste su otvorena krajem 18. vijeka, a posljednje je zatvoreno sredinom 20. vijeka.
Život u ovim sirotištima je detaljno opisan i prikazan u filmu “The Magdalene Sisters”, koji je dobio mnoge nagrade. Kroz ova sirotišta su prošle na desetine hiljada djece, koja su ovdje živjela sa svojim “nepodobnim” majkama. Na čelu ovih sirotišta su uglavnom bile stroge časne sestre, koje su mlade žene i njihovu djecu tretirale kao robove.
Zapravo, ta djeca su bila kažnjena zbog grijehova svojih majki, a najveći grijeh je što su rodile dijete van braka. I dok su mnogi vjerovali da je riječ o domovima za nevjenčane majke, u Magdalenske domove su smještane i mlade djevojke koje su smatrane bludnicama, ali i duševno oboljele djevojke.
Nerijetko se dešavalo da su porodice u ove domove slale one kćerke koje su smatrale teretom za porodicu. Bivše stanovnice ovih domova svjedoče da su radile poput robova, te da su nerijetko bile ponižavane i prezrene. Uglavnom su radile u praonicama, tj. vešerajima, gdje se prao veš za državne institucije. Kroz ove domove prošlo je više od 30.000 žena i njihove djece.
Nezavisne