Da li je PDP poranio ili su druge partije zakasnile? Postoji li pravi trenutak za objavljivanje imena ili svaki predstavlja mač sa dvije oštrice?
Šanse za pobjedu
Prema riječima stručnjaka, samo imenovanje kandidata zavisi od mnogo faktora, a najbolji trenutak isključivo od jednog.
– Ukoliko govorimo o opoziciji, što ranije objavljivanje imena kandidata je bolje i definitivno povećava šanse za pobjedu. Opozicioni kandidat treba vremena da se biračima, a naročito apstinentima, predstavi kao realna alternativa vlasti, da se postavi državnički u određenim situacijama i da pokaže da je on taj koji je dostojan da vodi zemlju – smatra politikolog Darko Kuzmanović.
Činjenica je, dodaje, da to povećava pritisak na samog kandidata, ali da mu, takođe, daje mogućnost da se promoviše, spremno izbori sa izazovima, poentira i već u samoj kampanji potencijalno obezbijedi trijumf.
– Odugovlačenjem sa objavljivanjem imena kandidata opozicija automatski povećava procente za pobjedu kandidata vlasti, što se pokazalo i u praksi u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa u Srpskoj. Kandidature bi trebale da budu objavljivane najranije dvanaest, a najkasnije osam mjeseci prije samih izbora. Objavljivati ime kandidata svega pet, šest mjeseci pred izbore svjesno je srljanje u poraz – tvrdi Kuzmanović.
Dodaje da, uzimajući u obzir navedeno, kandidatura Trivićeve nije došla prerano.
– Sada sve zavisi od toga na koji način će ona iskoristiti dobijeni prostor, jer rana kandidatura jeste mač sa dvije oštrice, ali se i odlično može iskoristiti. S druge strane, ukoliko ime kandidata za drugu inokosnu funkciju dođe previše kasno, moje lično mišljenje je da će šanse za trijumf opozicije biti minimalne i da će, u tom slučaju, pobjeda kandidata vlasti biti i više nego izvjesna – procjenjuje on.
Vlast u prednosti
S druge strane, dodaje, vlast sebi može dopustiti da sa imenom kandidata odugovlači koliko hoće, jer ima bolju startnu poziciju.
– Vlast ime kandidata može da objavi posljednjeg dana koji je za to predviđen, nakon što detaljno procijeni kolike su šanse opozicionih kandidata. Taj period do objave imena kandidata vlasti, opozicija može da iskoristi na povoljan način, ali isto tako da uvredama, neodmjerenim, nepristojnim ponašanjem, kao i pravljenjem skandala u javnosti, zapečati svoju sudbinu – zaključio je Kuzmanović.
Unutrašnja previranja
Sociolog Vedran Francuz smatra da kandidatura PDP nije preuranjena, ukoliko kandidatura SDS nije zakasnila.
– Opoziciji treba više rada na terenu i više energije za prezentovanje kandidata, jer za razliku od partija iz vlasti, imaju na raspolaganju manje resursa i manje otvorenih pristupa određenim medijima – kaže on.
Dodaje da je bilo očekivano da SDS, PDP, DNS i SPS, zajedno sa Vukanovićem izađu u javnost s imenima za inokosne funkcije i tako pošalju poruku zajedništva i sabornosti.
– Ovako se stiče utisak da iza Jelene Trivić stoji samo PDP. Takođe, javni sukob Trivićeve i Nešića ozbiljno utiče na iskrenu podršku DNS, jer ne smijemo zaboraviti da je ova stranka osvojila oko 70.000 glasova na lokalnim izborima nakon što su izašli iz vlasti. Pitanje odlaganja kandidata ispred SDS je očigledno pitanje problema unutrašnjih razmirica u samoj partiji. S jedne strane, predsjednika SDS, Šarovića, kojeg krasi iskustvo, s druge strane najpopularnijeg funkcionera SDS, Miličevića, kojeg krasi simbol pobjednika, i s treće, poslanika Vukanovića, koji zbog svoje popularnosti može biti kamen spoticanja oko SDS ukoliko ne dođe do zajedničkog kompromisa – smatra Francuz.
Ipak, do izbora je, dodaje, ostalo još mnogo vremena, te ne treba isključiti mogućnost da neki događaji izrode sasvim druga imena za inokosne funkcije.
– U javnosti se stiče utisak da PDP daje kandidata za predsjednika Srpske, a SDS za člana Predsjedništva BiH, što ne znači da neće doći do preokreta, koji će, uz neke prelomne tačke koje su pred nama, izbaciti sasvim neka nova imena – zaključio je Francuz.