Naime, ako ste se kao dijete suočavali s određenim traumama ili jednostavno manje prijatnim situacijama, a u porodici svog supruga ili supruge ste pronašli mir, blagostanje, nekoga s kim možete razgovarati i kome vjerujete, nije iznenađujuće da svoju ljubav adresirate prema njima.
Također, bliskost prema tuđoj porodici možete osjetiti i onog trenutka kada uočite da su skromniji, razumniji ili ljubazniji od vaših roditelja i ostatka porodice. Osjetite li da vam njeni/njegovi roditelji mogu podariti više stvari kojima ste težili od vaših bioloških, a pod tim ne mislimo na materijalne stvari, moguće je da ćete osjetiti potrebu da provodite vrijeme zajedno ili da razvijate emocije prema njima.
Kada se vjenčate, ne udajete se, odnosno ne ženite se samo tom osobom, nego cijelom njenom ili njegovom porodicom.
Stoga je vrlo bitno razmotriti s kim ćete zaista provesti život. Ta odluka će za sobom povući i prilagođavanje toj porodici, u smislu prihvatanja njihovih običaja te određenih navika, ali se i od njih očekuje isto spram vas.
Ukoliko ste pravi sretnik, od vaše nove porodice primat ćete isključivo ljubav, pomoć i korisne savjete i oboriti mit da je skladnost sa svima nemoguća. Čak i ako se niste namučili u životu, i ako ste sa svojim roditeljima izgradili prilično lijep odnos, i dalje je moguće da prema svekru i svekrvi, odnosno prema puncu i punici osjetite malo veću ljubav zbog bolje psihološke povezanosti i razumijevanja.
Međutim, postoje i osobe koje uspijevaju balansirati između vlastitih i partnerovih roditelja i sa svima ostvaruju jednako uspješne odnose.