U prazničnom periodu, svako želi da mu životni prostor bude ispunjen nekom simbolikom iz koje će zračiti praznični duh pa je tako i u ovom Vaskršnjem periodu velika potraga za Vaskršnjim ukrasima.
More ponuda koje nude prodajni objekti često ne ispunjavaju duše pojedinaca koji ipak žele da dom i prazničnu trpezu u ovom periodu ukrasi nešto što je ne samo lijepo i šaroliko već i da se iza toga krije ljubav i posvećenost koja je kreirala nešto za šta vrijedi izdvojiti novac.
Riješenje onima koji traže lijep ručni rad daje selo Osredak kod Stanara i njen vrijedni i kreativni stanovnik Jadranka Subotić. Izrada korpica, stalaka za jaja i raznih drugih aranžmana i ukrasa bila je njena glavna preokupacija u pretprazničkom periodu te način i da pokaže svoju kreativnost koju posjeduje još od najranijeg dječijeg doba.
”Još kada sam bila dijete dobro pamtim da je sve bilo pakovano u tekstil ili slično. Ja sam se igrala sa kutijicama od jogurta i od toga svašta pravila. Kažu neka istraživanja da su ljevoruki ljudi taletovaniji za neke umjetničke stvari. I ja se mogu pohvaliti da sa ljevoruka a o talentu neka drugi pričaju. Ja sam uglavnom stvarala ove korpice i druge ukrasa u toku slobodnog vremena. Znala sam dosta tokom večeri dok gledam televiziju da uzmem neki nailon ili foliju i od toga kreiram nešto. Za svaku ovu korpicu treba i određeno vrijeme a na to nikada nisam gledala. To nekada određuje i sam materijal koji koristite za izradu a neki materijal zna biti tvrđi ili mekši za sječenje i obradu”, rekla je Subotićeva.
Otpadni materijal i razne ambalaže od kartona i plastike, često narušava izgled naše prirode a u ovom kako običan čovjek voli reći ”smeću” u kreativnom pogledu ove žene rađa se blago i ispiracija za stvaranje korpe za jaja. Izvlačeći neku flašu u kojoj se nalazio jogurt ili detržent dobija materijal za stvaranje kreacija ali i zadovoljstvo jer je spasila prirodu od zagađenja.
”Korpe možete da napravite od kutije za pavlaku ili sir pa čak i od one posude u kojoj je bio detržent. Svako od nas u kući ima nekog materijala ili otpada koji je viška i koji se treba baciti. Naprimjer, svako od nas ima kese i to dobija svakodnevno prilikom kupovine u trgovinama i marketima. Tu kesu umjesto što bacamo u prirodu ili zapalimo, možemo iskoristiti kao postavu za našu korpicu. Sve što postoji oko nas a da je od plastike mi možemo da recikliramo i da dobijemo novu upotrebnu vrijednost a za to je važno da imamo jednu malu, kako volim reći, kvakicu u glavi koja će nam osloboditi kreativnost”, rekla je Subotićeva.
A taj mozak u konačnom kreiranju jedne korpe iskorištava i razni tekstil čija boja na kraju i bude zaslužna što raznobojnost daje ukras jednom predmetu. Bilo da je obična majica, dio haljine, košulje a što ima svako domaćinstvo, sve ima svoju namjenu u kreiranju maštovitog ukrasnog rješenja.
”Svako može da uzme stari džemper i da ga ispori i onda tu vunu iskoristiti za omotavanje te korpice. Bitno je i da ta plastika bude skrivena i da se na taj način dobije jedan predmet koji će biti ukrašen lijepo ali i bezbjedan jer je često plastika gruba i može da nam ošteti kožu. Ja sam znala od jednog šala da obmotam kutiju za sir i dobijem lijepu korpu i takav predmet je bezbjedan i može se komotno pokloniti nekom. Svako od nas je znao da podere neki odjevni predmet i da to više nije za upotrebu. Sve to može da se iskoristi kako bi se ukrasili neki predmeti”, rekla je Subotićeva.
Ipak na kraju, okolina ma kakav god imala stav prema smeću i odnos koji ide često na štetu prirode, ne ostaju neiznenađeni kada vide Jadrankine kreacije. A da i sam može iskoristiti neku ambalažu i stvoriti novu upotrebnu vrijednost običan um često ne zna i zato se trudi da kod ljudi razvije kreativni duh.
”Ljudi su zasićeni nekim proizodima koji nam stižu iz Kine i drugih zemalja a koji su preplavili naše tržište i zato se raduju svakom predmetu koji je napravljen ručno. U međuvremenu svako od nas često baci neki predmet koji zagađuje okolinu. Zašto nebi neko iskoristio kutiju od pavlake i napravio nešto što će biti lijepo. Međutim mnogi to ne vide i ne žele da se interesuju za to. Mnogi kažu i kako nemaju smeća jer sve zapale na otvorenom a ne znaju da bi nešto gorilo, neophodan je kiseonik koji je potreban i vama a koji se na takav način oduzima ne samo sebi nego i drugima”, rekla je Subotićeva.
U pretprazničnom periodu troškovi su neizostavni pa čeznutljiv pogled koji voli ljepotu ovih šarenih stvari nekada odustane od kupovine toga. Trudi se da bude pristupačna kako kroz sadržaj ali i kroz cijenu a radost i u njoj proradi kada zna da će taj šareni poklon obradovati nečije srce.
” Meni ljudi nisu ni tražili nešto posebno tokom ovog perioda jer kada dođu kod mene oni obično ostanu iznenađeni prijatno i ne znaju šta bi uzeli. Svako u tom nađe nešto za sebe. Iako pijace i supermarketi nude isto veliku ponudu oni mi nisu konkurencija i cijene su donekle slične. U odnosu na ove velike proizvođače koji to prave masovnije, ja samo koristim ljepilo i to mi je jedini trošak dok ostali repromaterijal u vidu otpada nalazim u okolini. Zbog toga sam, mogu reći u malo povoljnijem položaju jer ne trošim mnogo a uz put dobijem po koju marku koju sačuvam. To je jako korisno za nekoga ko je penzioner ”, rekla je Subotićeva.
Šareno jaje kao sibol snage i života za svaku hrišćansku dušu i u Jadrankinim kreativnim mislima dobijaju svoj značaj. Tehnika za izradu šarenih jaja, zasniva se na spajanju ljuske i kuhinjskih salveta uz premazivanje bjelanjkom te ovaj metod preporučuje i kreativnom duhu vrijednih domaćica.
Kreativnost koja postoji u jednom biću često je neiscrpna kao jedan izvor te zbog toga Jadranka želi jedan smisao i način izrade prenijeti i na druge. Za sada je malo onih koji će krenuti njenim stopama a često se pored nedostatka talenta kao izgovor stvori i ono čuveno kako neko nema vremena za to.
”Nažalost, živimo u vremenu kada prodavci ili oni koji žele da zarade, opredjeljuju se da kupe već napravljene korpice i da ta tako umanje sebi vrijeme koje će utrošiti na pravljenje istih. Mnogi i govore kako nemaju vremena i kako im je naporno da izrađuju korpice ili da nemaju talenta i kreativnosti. U principu vi kada uđete u jednu kuću, možete vidjeti tri ili četiri stvari koje možete reciklirati. Naprimjer, pijete kafu i poslužite kutiju u kojoj su kocke šećera. Vi kasnije možete od te kutije stvoriti neku korpu ili neku drugu posudu. Sve je stvar vaše ideje i koliko ih posjedujete a uvijek je tu i neka pomoć u vidu interneta ili slično što će pomoći da to realizujete na jednostavniji način”, rekla je Subotićeva.
Uprkos svim mišljenima zadržava stav kako mašta može stvoriti svašta i da svaki čovjek uprkos strahovima da mu očekivanja neće biti ispunjena kroz maštu, može kreirati nešto što će ostaviti prisutne bez daha.
Radiće kako kaže i dalje na tome, da se promoviše praznični duh ali i ekološka svijest uz nezaobilazan kreativni duh a koji svako posjeduje a što je ukombinovano kroz jednu malu sitnicu napravljenu sa mnogo ljubav i želje da se nekom ispune praznici.
TV K3