Dejtonski kompromis nijednom narodu nije ispunio sve težnje, ali je ovaj sporazum, kroz Ustav BiH, dao strukturu koja je omogućila održiv mir i funkcionalnu uniju tri naroda koja međusobno gaje veliko nepovjerenje, a da bi ova struktura funkcionisala kako treba, strani i domaći akteri moraju poštovati ovaj osnovni kompromis, navodi se u 32. Izvještaju Republike Srpske upućenom Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
– Ustav BiH svakom konstitutivnom narodu pruža uvjeravanje da neće pasti pod dominaciju jednog ili više drugih naroda. To čini dijelom kroz konsocijativne mehanizme koji štite interese konstitutivnih naroda, a dijelom kroz federalnu strukturu – navodi se u Izvještaju.
U tekstu se ističe da su konsocijativne i federalne karakteristike bile neophodne za okončanje rata, ali i da je takvo uređenje od presudnog značaja za očuvanje mira i stabilnosti.
– Predsjednik Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona DŽafer Alić, član najveće bošnjačke stranke u BiH, ilustrovao je odnos mnogih bošnjačkih političara prema Hrvatima i Srbima kada je nedavno izjavio da su Bošnjaci “vlasnici ove zemlje” i da “imaju neprijatne stanare”. Ovakvi stavovi među bošnjačkim liderima ističu presudan značaj konsocijativnih mehanizama i federalne strukture garantovanih Ustavom BiH – istaknuto je u Izvještaju.
Za politički napredak BiH, navodi se u dokumentu, važan je osjećaj sigurnosti, ali se i dodaje da ovaj sistem doprinosi bezbjednosti BiH i Evrope time što sprečava koncentraciju moći u rukama bilo kog radikalnog političkog pokreta, islamističkog ili nekog drugog.
– Dejtonski ustavni koncept predstavlja ogroman uspjeh. Suprotno mnogim predviđanjima, BiH nikada nije bila ni blizu da se vrati ratnim sukobima. Građani u BiH žive u miru i slobodi. Gradske ulice su bezbjedne, a od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas, nije bilo značajnijeg međunacionalnog nasilja u BiH. Iako su političke razlike duboke, rješavaju se mirnim putem – naglašeno je u Izvještaju Vlade.
U tekstu se ukazuje i da je BDP u posljednjih pet godina povećan za 38 odsto, te da su u martu otvoreni pristupni pregovori EU sa BiH.
– BiH, naravno, ima duboke političke probleme, ali njihov uzrok nije konsocijativni i federalni sistem BiH. Uistinu, oni su uglavnom rezultat nepoštovanja tog sistema od određenih stranih i domaćih aktera – navodi se u dokumentu.
OD KLjUČNE ЈE VAŽNOSTI DA DOMAĆI I MEĐUNARODNI AKTERI PRESTANU DA POTKOPAVAЈU KONSOCIЈATIVNE MEHANIZME USTAVA BIH
U dokumentu Vlade Srpske ukazuje se da je konsocijativna demokratija sistem podjele vlasti koji uspješno čuva mir, stabilnost i demokratsko upravljanje u evropskim i drugim zemljama sa dubokim podjelama između njihovih etničkih, jezičkih ili vjerskih zajednica, te se Vlada pozvala i na izvještaj Međunarodne krizne grupe o BiH u kojem se navodi da je čisto građanska država Srbima i Hrvatima nezamisliva.
– Konsocijativni aranžmani bili su dio cijene priznanja Bosne. U intervjuu sa jednim od njegovih autora, Piter V. Galbrajt, bivši američki ambasador u Hrvatskoj u vrijeme izrade Dejtonskog sporazuma, ističe da bez izričitih uvjeravanja u etničku podjelu vlasti na tri glavne grupe, pregovori ne bi ni počeli niti bi bili zaključeni… Drugim riječima – ne samo da su ovi institucionalni aspekti Sporazuma bili nužni za dolazak do dejtonskog rješenja, nego su već predstavljali kompromis za bosanske Hrvate i Srbe – naveli su tada profesori sa Univerziteta u Pensilvaniji Kristofer Mekraden i Brendal O'Liri.
I sudija Evropskog suda za ljudska prava Đovani Bonelo konstatovao je 2009. godine da dejtonska arhitektura “počiva na podjeli vlasti, razrađenoj do najfinijih pojedinosti, i uređuje kako će tri nacionalnosti vršiti podjelu vlasti u različitim predstavničkim organima države. Dejtonski sporazum dozirao je, pedantnošću jednog hemičara, precizan nacionalni odnos u receptu za mir”.
U izvještaju se ukazuje i na slučaj Belgije, koja funkcioniše po sličnom principu podjele vlasti, koja počiva na tri regiona i tri jezičke zajednice, te je i u tom slučaju obezbijeđeno da ne dominira nijedna etnička grupa nad drugom.
Osim Belgije, obilježja konsocijativne demokratije funkcionišu i u Švajcarskoj, Sjevernoj Makedoniji, Sjevernoj Irskoj, pa i Јužnom Tirolu, što su podržavale i EU i SAD.
Evropski sud za ljudska prava odbacio je osporavanje konsocijativnih aranžmana u Belgiji, navodeći da se “svaki izborni sistem mora sagledavati u svjetlu političke evolucije date zemlje; karakteristike koje bi bile neprihvatljive u kontekstu jednog sistema mogu, shodno tome, biti opravdane u kontekstu drugog, i to barem sve dok izabrani sistem ne predvidi uslove koji će obezbijediti `slobodno izražavanje mišljenja građana u izboru zakonodavne vlasti`”.
– Evropski sud, međutim, ne pokazuje takvu fleksibilnost kada je riječ o izbornom sistemu u BiH. U velikom odstupanju od svoje ranije prakse koja prihvata konsocijativne mehanizme, Evropski sud u odlukama `Sejdić-Finci`, počevši od 2009. godine, utvrđuje povredu ljudskih prava u načinu na koji Ustav BiH predviđa izbor članova Predsjedništva i delegata u Domu naroda. Iako Republika Srpska podržava sprovođenje odluke “Sejdić-Finci” i povezanih odluka, mora se konstatovati da te odluke u velikoj mjeri narušavaju dejtonski kompromis – navodi se u Izvještaju Vlade.
Odluke su, poručuju iz Vlade Srpske, izazvale dugotrajnu i stalnu krizu u odnosima bošnjačkih i hrvatskih političkih stranaka u BiH, koje su više od 14 godina bili u ćorsokaku oko toga kako sprovesti odluke u FBiH, jednom od dva entiteta BiH.
– Ovakvu krizu predvidio je sudija Bonelo u svom izdvojenom mišljenju u predmetu “Sejdić-Finci”, gdje naglašava “jasnu i prisutnu opasnost od destabilizacije nacionalne ravnoteže” koju je uspostavio dejtonski Ustav BiH. Međutim, neki akteri još predanije nastoje da demontiraju konsocijativnu demokratiju u BiH – konstatovano je u Izvještaju.
U tekstu se navodi da je nipodaštavanje ustavnih konsocijativnih mehanizama od bošnjačkih političkih stranaka primjer sistematičnog negiranja ustavnih odredbi koje tročlanom Predsjedništvu BiH daju isključivu nadležnost za utvrđivanje spoljne politike BiH.
– Ministarstvo inostranih poslova u Savjetu ministara pod bošnjačkom kontrolom predvodilo je inicijativu da se na Generalnoj skupštini UN donese krajnje razdorna rezolucija o ratnom zločinu u Srebrenici, znajući da Predsjedništvo za tu inicijativnu nije dala saglasnost niti će je ikada dati. Zalaganje Ministarstva inostranih poslova za donošenje rezolucije koja je imala za cilj delegitimizaciju Republike Srpske, predstavlja drsku uzurpaciju isključive nadležnosti Predsjedništva da utvrđuje spoljnu politiku BiH – istaknuto je u dokumentu.
Vlada ukazuje da su se i tada čuli demantiji da rezolucija nije delegitimizacija Republike Srpske, ali da je bošnjački političari koriste upravo u tu svrhu, navodeći da je ministar odbrane u Savjetu ministara Zukan Helez nazvao ukidanje Republike Srpske “logičnom posljedicom” usvajanja rezolucije Generalne skupštine.
– Domaći i međunarodni akteri moraju prestati sa “destabilizacijom nacionalne ravnoteže” BiH i poštovati konsocijativne mehanizme koji su tako važan element Dejtonskog kompromisa. Prijatelji BiH u međunarodnim krugovima treba da bošnjačkim strankama jasno stave do znanja da konsocijativni mehanizmi BiH ostaju i da Srbi i Hrvati nisu “neugodni podstanari”, nego partneri u upravljanju BiH – poručili su iz Vlade Srpske.
DOMAĆI I MEĐUNARODNI AKTERI MORAЈU PRESTATI SA OPASNIM PODRIVANjEM FEDERALNE USTAVNE STRUKTURE BiH
U Izvještaju Vlade Srpske Savjetu bezbjednosti UN navodi se da je suštinski element Ustava BiH i struktura BiH kao federalne države, koja prepušta sve, osim nekoliko nadležnosti entitetima koji čine BiH, te da je i glavni pregovarač ispred SAD u Dejtonu Ričard Holbruk to naglasio 2007. godine.
– Bosna je federalna država. Mora i biti strukturisana kao federalna država. Ne možete imati unitarnu vladu zato što bi se zemlja vratila sukobima – rekao je tada Holbruk.
Vlada ukazuje i na najvažniju odredbu Ustava BiH u kojem se kaže da sve vladine funkcije i ovlašćenja, koja nisu Ustavom izričito data institucijama BiH, pripadaju entitetima, te da je preuzimanje dodatnih nadležnosti BiH striktno ograničeno.
– BiH će preuzeti nadležnost i za druge poslove o kojima se entiteti dogovore, za poslove predviđene Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma, ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta BiH, u skladu sa podjelom nadležnosti između institucija BiH – navodi se u Ustavu BiH.
Iz Vlade u Izvještaju Savjetu bezbjednosti ističu da je agresivnim i nezakonitim postupcima OHR-a i stranih vlada narušen ovaj princip i da je nivo BiH preuzeo niz ključnih funkcija i nadležnosti koje nisu povjerene institucijama na nivou BiH.
– OHR je, koristeći pravno apsurdna takozvana ‘bonska ovlašćenja’, centralizovao vlast u Sarajevu uz bezočno prenebregavanje Ustava BiH. OHR nekada djeluje direktno i institucijama BiH daje nove nadležnosti prostom odlukom. Osim toga, OHR vrši pritisak i primorava domaće političare, uz stalno prisutnu prijetnju smjenom sa funkcije, da institucijama BiH prenesu nove nadležnosti. /OHR je smijenio sa funkcije i zabranio zapošljavanje u javnom sektoru skoro 200 građana BiH bez ikakvog pravnog postupka/ – istaknuto je u Izvještaju.
Na ovakvo ponašanje tačku je trebao da stavi Ustavni sud BiH, koji treba da štiti Ustav, navodi se u Izvještaju, jer se zakonima usmjerenim na centralizaciju odbacuje federalna struktura BiH, što nažalost nije učinjeno jer je većina sudija u Ustavnom sudu postala pouzdana pečat-mašina za odobravanje OHR-ovih i drugih neustavnih inicijativa.
– Naime, oduvijek postoji sudijska većina koju čine dvojica sudija iz reda Bošnjaka koji na svaki način podržavaju centralizaciju i trojica stranih sudija koji glasaju po želji OHR-a. Formiranje Suda BiH je dobar primjer djelovanja Ustavnog suda kao učesnika u neustavnoj centralizaciji BiH. Ustav BiH, kako kaže Međunarodna krizna grupa, ‘dodijelio je pravosudna pitanja entitetima, osim državnog Ustavnog suda’. Ne obazirući se na ovu činjenicu, OHR je 2000. godine donio odluku o osnivanju Suda BiH – navodi se u Izvještaju i konstatuje da je uprkos navedenom, Ustavni sud podržao ovu odluku.
Iz Vlade ukazuju i da je Ustavni sud jednom osporio odluku visokog predstavnika, ali da je poništio tu sudsku odluku i zabranio svako sudsko preispitivanje odluka OHR-a, čime se visoki predstavnik stavio iznad Ustava i zakona.
U dokumentu se navodi da OHR i bošnjački političari ni sa ovim nisu zadovoljni, te najveća bošnjačka stranka poziva na ukidanje entiteta.
– Bošnjačke stranke žele da nivo BiH prigrabi svu javnu imovinu od entiteta, iako Ustav BiH jasno kaže da ona pripada entitetima. Činjenica da Ustav BiH prepušta javnu imovinu entitetima bilo je shvatanje svih, uključujući i Savjet za implementaciju mira, sve dok zbog nezakonitog i nepozvanog miješanja OHR-a to pitanje nije postalo kontroverzno – navodi se u Izvještaju Vlade Srpske.
U tekstu se podsjeća i na činjenicu da je OHR poništio kompromisan dogovor koji su lokalni političari postigli da bi ovo pitanje riješili.
– Nedavno, 21. oktobra, dva člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkih stranaka glasala su za usvajanje nacrta zakona kojim se sva javna imovina u cijeloj BiH proglašava za vlasništvo administrativnog nivoa BiH. Predsjedništvo nema nikakvu ustavnu ulogu u rješavanju bilo kog pitanja koje se tiče imovine; ovo je bio samo provokativan trik da se izazovu podjele, a žalosno je što ga članovi međunarodne zajednice nisu osudili kao takvog – ukazuje se u Izvještaju Savjetu bezbjednosti UN.
Iz Vlade navode da je davno trebalo da bošnjačke političke stranke i članovi međunarodne zajednice prekinu sa opasnim i destabilizujućim podrivanjem federalne strukture BiH, što je od ključne važnosti za buduću stabilnost i uspjeh BiH.
Izvor: Srna