Nakon okruglog stola u Bnjaluci na kojem je bilo razmatrano unapređenje sistema kazni i kaznena politika, kada je riječ o djelima protiv polnog integriteta, Kasipović je istakao da je namjera, ideja i želja Ministarstva pravde prije svega da Republika Srpska postane bezbjednije mjesto za život i odrastanje svakog djeteta.
“Pri tome, izrečena ili zaprijećena kazna samo je dio alata i mehanizma”, rekao je Kasipović.
On ističe da je veoma važan dio edukacija djece, od najranijeg uzrasta, ali i roditelja, nastavnika, vaspitača i svih onih koji rade sa njima da primijete i što prije ukažu na opasnost.
“To je veliki posao. Svjesni smo obaveze koju smo preuzeli, ali smo mu u potpunosti posvećeni, da bi ga završili kako treba”, istakao je Kasipović.
On je najavio da će se u narednih mjesec dana Ministarstvo, u skladu sa prijedlozima i mišljenjima o ovoj problematici, opredijeliti za obim promjena i način na koji će se koncipirati nacrt zakona, zatim ga proslijediti na javnu raspravu u kojoj će doći do relevatnih mišljenja i tek onda će se izaći pred Narodnu skupštinu sa konkretnim prijedlozima.
“Jer, ako učinimo samo jednu istrgnutu mjeru, koja se odnosi na samo jedan segment problema, nećemo ništa postići”, istakao je Kasipović.
Markovićeva je istakla da je zadovoljna što Vlada pokazuje zainteresovanost da se uđe u reformu Krivičnog zakona, kada je riječ o krivično-pravnoj zaštiti polnog integriteta djece.
“Prije svega, Zakon treba da definiše `dijete` i uzrasnu granicu ispod koje je apsolutno zabranjeno vršiti obljubu nad tim licem, te pooštriti obim krivično-pravne zaštite polnog integriteta djece”, poručila je Markovićeva.
Ona je istakla da treba kazniti sve one koji imaju namjeru zavesti maloljetnike, koristeći njihovu lakomislenost i nezrelost.
“Potrebno je uvesti novo krivično djelo kojim se kažnjavaju oni koji iskorištavaju internet i druga komunikacijska sredstva, kako bi namamili djecu radi obljube ili nekih drugih polnih radnji, ali uvesti i registar počinilaca ovih krivičnih djela, na način da taj registar može da koristi samo pravosudni organi i institucije”, rekla je Markovićeva.
Ona je dodala da licima koja su osuđena za ovo krivično djelo treba zabraniti rad sa djecom i sve što ih može dovesti u bilo kakav kontakt sa njima.
Prema njenim riječima, treba što prije poraditi na kaznenoj politici u Krivičnom zakonu, jer je neophodno ne samo podizanje minimalne kazne za ovo krivično djelo, nego i određena rješenja koja već postoje u Zakonu, a tiču se ublažavanja kazne za ova krivična djela.
“Ne vidim šta bi to mogla biti okolnost koja može dovesti do ublažavanje kazne za bilo koje krivično djelo učinjeno na štetu polnog integriteta djeteta”, istakla je Markovićeva.
Ona je rekla da je problem i to što je kod nas ta kazna najniža, jer se prema Krivičnom zakonu Republike Srpske za to djelo može izreći kazna od jedne do 10 godina, dok je u Srbiji kazna od tri do 12 godina, a u Makedoniji od osam do 15 godina.
Na okruglom stolu učestvovali su predstavnici Ombudsmana za djecu Srpske, prvosudnih institucija, Klinike za dječije bolesti Kliničkog centra, kao i Centra za socijalni rad.