Osim što odnedavno sija u novom ruhu, u Muzeju Stara Hercegovina desila se veoma važna stvar. Zaposleni iz ove institucije, ali i mnogobrojni posjetioci, otrgli su od zaborava prvog srpskog akademika i hirurga sa ovih prostora dr Ristu Jeremića.
I pored svih zasluga od kojih je Foča osjetila koristi, o velikanu Risti Jeremiću prestalo se govoriti. Njegovo ime, djela i značaj spominjani su katkad u kulturnim krugovima. Političke i društvene okolnosti, nacionalno selektivno pamćenje i duhovna klonulost zapečatile su Jeremića među hladne muzejske zidove i ladice. No, kako svjetlost, bez obzira na količinu tame, neminovno uvijek zasija, tako se desilo i ovaj put. Postavka o Jeremiću jedna je od najmlađih izložbi u ovom muzeju, i iako nedovršena, privlači veliku pažnju svih generacija.
– Izložba je za sada manjeg formata, sadrži panoe koji predstavljaju njegovu biografiju, zatim lične predmete, pisma dok je bio u zatvoru, dnevnike, dopise od patrijarha srpskog i drugih važnih ličnosti – ističe direktor Muzeja Branka Dragičević i dodaje da imaju u planu da u narednom periodu prošire postavku.
Istoričar iz Muzeja Stara Hercegovina Danko Mihajlović podsjetio je na blistav um koji je pripadao društvu srpske inteligencije, a koji je stvarao u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. vijeka.
– Rođen je u Foči 1869. godine. Kao nacionalna ličnost i slobodouman čovjek bio je osuđen na veleizdajničkim procesima koje je Austrougarska monarhija organizovala prema viđenijim Srbima. Tri godine je ležao po različitim kazamatima, na pritisak svjetske javnosti pomilovao ga je car Karlo tokom 1917. godine – priča Mihajlović.
Bio je, podsjeća, direktor državne bolnice u Sarajevu, najznačajnije zdravstvene ustanove tog vremena u BiH, nakon čega odlazi na čelo Sanitetske službe željeznica Jugoslavije i tu ostaje do 1934. godine.
– Učestvovao je kao ljekar dobrovoljac u Balkanskom ratu. Postao je počasni doktor Beogradskog univerziteta, bio je počasni predsjednik Sekcije za istoriju medicine i farmacije Srpskog lekarskog društva i nosilac brojnih drugih odlikovanja – navodi Mihajlović.
Dugačak je, kako kaže, spisak Jeremićevih društvenih zasluga i uspjeha, a za razliku od drugih, rastao je od jednostavnog Fočaka do jedinstvene istorijske ličnosti.
– Doktor Jeremić preminuo je u Mostaru 1952. godine. Danas nema među živima njegovih direktnih potomaka. Sinovi su mu se odselili u Ameriku, njegovo potomstvo nije boravilo u ovim krajevima, a sjećanje na njega se polako gubilo – ističe Mihajlović.
Oličenje poštenja
– Čestitost Riste Jeremića najbolje karakteriše činjenica da nikada nije dozvolio porodici da se vozi u bolničkom, njemu dodijeljenom fijakeru. Smatrao je da se vozilo upotrebljava samo u službenim poslovima i on lično nikada vozilom nije htio otići u grad, ako nije išao službenim poslom. Današnje vrijeme nasmijalo bi se Ristu Jeremiću. Spasava nas činjenica da je ipak neko naše vrijeme imalo ovakve ljude – pričaju u Muzeju.
Osnivač SKPD “Prosvjeta”
– Jedan je od pionira istorije medicine i prvi čovjek iz BiH koji je stigao do zvanja akademika i hirurga. Među inicijatorima i osnivačima je Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva “Prosvjeta”, a potom predsjednik njenog Glavnog odbora. Medicinski fakultet završio je u Gracu i bio je prvi Fočak, koji je imao visoko stručno obrazovanje. Autor je petnaest knjiga.
(Glas Srpske)