“Poslije intervjua koji su dali gospoda Isak Seigal i Evgenij Zotov potpuno sam siguran da se RŽR “Ljubija” poklanja za sitan džeparac” – kaže dr Duško Ivić, potpredsjednik DNS i šef kluba poslanika te stranke u NSRS.
On kaže da je jasno da se radi o teškom kriminalu i poklanjanju prirodnih resursa, zbog ličnog interesa, od strane nenarodne SNSD-ove Vlade RS svojim pajtosima.
“Tako bogat poklon se teško dobija i od najrođenijih, a u normalnim državama vlast ne smije ni pomisliti da tako nešto uopšte uradi, te da na takav način nanese trajnu štetu i osiromaši svoj narod” poručuje Ivić.
Šef kluba poslanika DNS kaže da nenarodna SNSD-ova vlast očigledno ima debele razloge zašto poklanja tako bogat prirodni resurs i dobro nagrađuje svoje prijatelje. “RŽR Ljubija je vlasništvo naroda Republike Srpske, a ne SNSD-ove vlade i otkud pravo Vladi RS da dijeli, poklanja narodnu imovinu, a da ne pita vlasnike te imovine, narod Srpske” kaže Ivić.
On ističe da se, zbog toga, o pitanju dokapitalizacije RŽR “Ljubija” mora izjasniti NSRS.
“Narodna skupština Republike Srpske je mjesto gdje se odlučuje o prirodnim resursima i njihovom korištenju, a ne tamo neka nenarodna vlada koja treba da odgovara i podonsi izvještaje u NSRS, a ne da krčmi prirodne resurse” kaže Ivić.
On dodaje da je jedino u čemu se slaže sa gospodinom Isakom to kada kaže da je rudnik Ljubija zlata vrijedan i želi da ga podsjeti da su građani Republike Srpske i Prijedorske regije za pokretanje proizvodnje u RŽR “Ljubija”, za nastavak rudarenja, da nisu ni protiv koga ko će započeti kopanje rude i preuzeti rudnik na međunaridnom tenderu, na transparentan način i zaposliti veliki broj radnika stvoriti novu vrijednost za građane Srpske.
“Ali smo protiv poklanjanja, na netransparentan i kriminalan način, suprotno međunarodnim standardima poslovanja, kako to godimama radi SNSD i njihova vlada s prirodnim resursima. Sjetimo se samo RAOP-a, Famosa i drugih” poručuje Ivić. Potpredsjednik DNS kaže da su rezerve željezne rude utvrđene i ovjerene još u bivšoj Jugoslaviji, a ne kako to gospodin Isak kaže da su oni nešto ispitivali utvrđivali. Niste vi ništa ispitivali, vi dolazite na gotovo, već utvrđeno, znate koja je to vrijednost, zato i idete tako netransparentno uz diplomatske pritiske ispod žita. Znate dobro da su utvrđene i ovjerene rezerve željezne rude u vrijednosti od 350 miliona tona, a to je samo 10 % rudonosnog bazena, jer prema ispitivanjima na te ovjerene rezerve još ima oko 800 miliona tona zeljezne rude” rekao je Ivić i dodao da ako se uzme, kako gospodin Isak u intervjuu kaže, da se ruda sada iz ovog rudnika prodaje po 18 eura po toni, to znači da po ovoj cijeni dokazane rezerve vrijede 6,3 milijardi eura, a ako se prodaje po tržišnim cijenama, kako on kaže od 250 dolara to je 87, 5 milijardi dolara, a to je samo 10% dokazanih i ovjerenih rezervi.
Ivić kaže da ako uzmemo u obzir da po objavljenim ispitivanjima ima još oko 800 miliona tona zelježne rude onda vrijednost rezervi željezne rude po tržišnim cijenama iznose oko 200 milijardi dolara.
“Ponovo ću reći da se slažem da je RŽR “Ljubija” zaista zlata vrijedan, ali se ne slažem da takav prirodni resurs, koji može da hrani generacije građana Srpske, dobijete za džeparac i to skroman u odnosu na vrijednost rude u RŽR“ rekao je Ivić.
On kaže da ako se uzme da je budžet Srpske za ovu godinu oko 4 milijarde, znači da se samo od utvrđene i ovjerene rezeve željezne rude, od 350 miliona tona, po tržišnim cijenama od 250 dolara, može napuniti oko 21 budžet Republike Srpske koji bi se donosili narednu 21 godinu, a to je samo 10% ovjerenih rezervi, a ako na to dodamo još onih 800 miliona tona, to je još 50 budžeta Srpske.
“Znači, ukupno 70 budžeta, to je narednih 70 godina budućnosti i života građana Srpske koje im može omogućiti eksploatacija rudnika RŽR “Ljubija”. Prema tome, nenarodna SNSD-ova Vlada RS poklanja i narednih 70 godina budućnosti života građana Republike Srpske nekome tamo i to se zove baš dobar poklon” kaže Ivić.
On dodaje da gospodin Isak kaže da je najveću podršku ovoj netransparentnoj, i po međunarodnim poslovnim pravilima bez međunarodnog tendera, kriminalnoj dokapitalizaciji dobio od američke ambasade i Vlade RS.
“Po tome se može zaključiti da je pala dobra politička pogodba SNSD-a i Amerikanaca. Iz kog razloga, da li za skidanje američkih sankcija gospodinu Dodiku ili pomoć na oktobarskim izborima kako ne bi izgubio vlast, ostaje da se vidi” kaže Ivić.
On dodaje da je očigledno da SNSD-u i Dodiku sada ne smetaju Amerikanci i američke sankcije, niti im se gade njihovi dolari.
“Gosopodo iz nenarodne Vlade RS, neće to ići baš tako, narodna imovina se ne može traćiti tek tako, a da se ne pita narod. Narod je vlasnik prirodnih resursa, rudnika RŽR “Ljubija” i “Alumine” i narod se mora pitati. Zbog toga se pitanje rudnika RŽR “Ljubija” i “Alumine” mora vratiti u NSRS, a ne da o tom odlučuje komitet SNSD i njihova Vlada. Zato pozivam sve građane Republike Srpske, a posebno Prijedora i Prijedorske regije da iskažemo nezadovoljstvo i otpor pljački prirodnih resursa Republike Srpske” zaključuje Ivić.
(Foto; TV K3/Arhiva)