Vjenčanica je najbitnija haljina u životu žene, a prema riječima Edit Hed: “Vaše haljine treba da budu dovoljno uske da pokažu da ste žena i dovoljno široke da pokažu da ste dama”.
Ovim se vodite kada birate tu jedinstvenu haljinu za vaš poseban dan.
Iako su vjenčanice danas statusni simbol stupanja u brak i bijela boja je najčešći izbor, ta moda, ili običaj, je nastala relativno skoro.
Veliki broj žena nije mogao sebi da priušti glamuroznu bijelu toaletu, koju nakon vjenčanja neće više nositi zbog ekstravagantnog dizajna koji ne predstavlja prikladnu odjevnu kombinaciju za jedan običan dan. Iz ovog razloga, dame su birale haljine jednostavnog kroja u svijetloplavoj ili svijetlozelenoj nijansi, a bilo je slučajeva kada su mlade nosile crnu haljinu – ukoliko bi se udavale za udovca.
Srednjovjekovna vjenčanja koja su ugovarana među plemstvom češće su sklapana iz političkih razloga nego iz ljubavi. Mlada je bila ogledalo porodičnog statusa i standarda, izbor svile i svake druge tkanine na njoj bio je odraz imućnosti mladine porodice. One koje su pripadale nižoj klasi, nosile su haljine u zelenoj i plavoj boji. Za njih je vjenčanje predstavljalo bitan događaj za koji su se oblačile onako kako im je budžet dozvoljavao, ali su u svakom pogledu težile da oponašaju vjenčanja kakva je organizovalo plemstvo.
Početkom četrnaestog vijeka izrađivane su vjenčanice protkane na grudima ili na leđima, sa dugim uskim rukavima i dubokim prorezom sprijeda koji bi otkrivao haljinu koja je išla do tijela. Ove vjenčanice izrađivane su od svile i bile su ukrašene zlatnim pojasom na kojem se isticalo drago kamenje. Mlada je nosila prsten kao simbol vječne ljubavi, broš kao odraz nevinosti i vijenac od cvijeća na kosi.
Poznato je da je princeza Filipa, kćerka Henrija IV, nosila tuniku i mantil od bijelog satena na svom vjenčanju 1406. godine.
Bohemijska kraljica Elizabeta udala se 1613. godine, a na njenom vjenčanju djeveruše su nosile haljine u bijeloj i srebrnoj boji ukrašene čipkom. Jedna od najljepših vjenčanica svih vremena je svakako ona koju je kraljica Viktorija nosila 1840. kada se udavala za princa Alberta.
Ali u periodu od 1837. do 1901. pored bijelih vjenčanica izrađivane su i one u bež nijansi. Ove toalete bile su jednostavnog dizajna i odgovarale su svakoj figuri. Često je veo bio najvažniji detalj. Kao takvom, poklanjana mu je posebna pažnja i svaka mlada je željela da njen veo bude jedinstven. Kako je plava boja bila simbol čistoće, mnoge žene su svoje toalete nosile u ovoj boji.
Industrijska revolucija je svoj pečat ostavila i na istoriji mode. Uskoro su cijene vjenčanica prilično opale, a nova cijena je bila više nego pristupačna za sve klase. Godine 1890. prihvaćeno je da vjenčana haljina bude bijela.
Početak dvadesetog vijeka donosi promjene u dizajnu vjenčanice. Izrađuju se haljine ukrašene čipkom i biserima. Veliki uticaj na modu ostavljaju holivudski glamur i kreacije koje su filmske dive nosile na velikom platnu. Želeći da imaju haljinu “kao iz filma”, mnoge mlade su svoju vjenčanicu nakon svadbe bojile omiljenom bojom zadržavajući samo okovratnik i dugmad bijelim.
U dvadesetim godinama izrađivane su vjenčanice do koljena, koje je svojevremeno Koko Šanel uvrstila u svoje kolekcije haljina za vjenčanje. Na ovakve toalete obično je išao dugačak veo, po pravilu: što je haljina kraća, to je veo bio duži. U tridesetim godinama kriza je uzela maha i žene su bile primorane da za svoje vjenčanje umjesto vjenčanice obuku svoju najbolju haljinu. A bitan detalj ovog svečanog izgleda bila je tijara.
Kada se govori o istoriji vjenčanice, ne može da se ne pomene haljina koju je holivudska diva Grejs Keli nosila na svom vjenčanju. Vjenčanica je bila djelo Helen Rose, poznate američke dizajnerke. Ona je haljinu pripremala punih šest nedjelja. Njena svilena vjenčanica pokrenula je potpuno novi trend, koji se zadržao do danas. Gornji dio haljine, koji je pokrivao i vrat mlade, davao je uzvišen, kraljevski izgled. Veo je bio ukrašen sitnim vezom ručne izrade i hiljadama sitnih bisera. U ciframa, haljina se može opisati ovako: 125 metara svile, 40 metara skupocjene čipke iz Valensije i hiljade malih bisera.
Svoj pečat u ovoj priči ostavlja i vjenčanica princeze Dajane. Njena haljina koju je nosila na svom vjenčanju 1982. godine je sinonim za raskoš. Inspirisana viktorijanskim stilom, izrađena od teške svile uz jedinstvene detalje – vjenčanica princeze ostaje jedna od najzapamćenijih u istoriji.
Danas su djevojkama dostupne vjenčanice najrazličitijih stilova i boja, napravljene od kvalitetnih i manje kvalitetnih materijala. Suvišno je isticati popularnost poznatih dizajnera kojima je kreiranje vjenčanica posao i strast. Bile one izrađene “po posljednjoj modi” ili bile one vintage – vjenčanice zauzimaju posebno mjesto u mašti svake djevojčice i životu svake mlade.
Izvor: Nezavisne novine