Tog dana kupili smo starijem sinu garderobu za školu. Koliko se samo radovao. Umjesto da ga vodim na prvi školski čas, pakujem nove stvari da mu stavim u sanduk.
Ovako je juče započela priču Dragana Metić, majka baraće Dragiše (7) i Danijela (5), koji su se u nedjelju po podne utopili u jezeru Očage kod Lazarevca.
Svi su plakali
– Nisam mogla da zaspim cijele noći. Slika tijela mojih sinova mi je non-stop pred očima. Kada su ih spasioci izvukli, sve vrijeme sam bila tu. Jednog sam ljubila u glavu, drugog u ručicu. Privijala sam ih na grudi, ali ništa. Plakali su i ljekari i policajci, svi koji su bili tamo, a meni se srce iskidalo na komade – priča Dragana, koja je kobnog dana sa sinovima, mlađom kćerkom i mužem došla na jezero da se rashlade.
Očuh kaže da krivi sebe zbog tragedije i da su zbog trenutka nepažnje ostali bez djece.
– Ja sam sve vrijeme pazio na njih u vodi, a žena je bila sa našom kćerkom od godinu dana. Danijel i Dragiša su se igrali u plićaku, bilo je tu još djece. Kćerkica je počela da plače, prišao sam da vidim zašto, a kada smo je umirili, pogledao sam u njihovom pravcu i nije ih bilo. Pitao sam djecu gdje su, a jedna djevojčica mi je pokazala kuda su otišli. Tu su ih i našli, na dva metra dubine – priča uplakani očuh Kristijan i dodaje:
Radovali se
– Ne mogu da se ne kajem što smo uopšte otišli na prokleto jezero, ali oni su me molili deset dana da idemo. Radovali su se kad smo krenuli. Da sam znao, zaključao bih nas sve u kuću.
Izvor: Kurir