Danuškodi, na jednoj od najspektakularnijih obala Indije, dio je oblasti Tamil Nadu, udaljen je 20 kilometara istočno od grada Ramesvaram, a Šri Lanka je na samo 18 nautičkih milja.
Tokom ranog 20. vijeka, kada je Indija još bila pod britanskom vladavinom, Danuškodi je nekada bio trgovački grad s policijskom stanicom, crkvom, željezničkom stanicom, školom i više od 600 domova. Lokacija i nekoliko trajektnih usluga učinili su Danuškodi ključnom vezom između Indije i Šri Lanke.
No, ljepota ove obale maskira užasnu prošlost. Prije nešto više od 50 godina je skoro bio izbrisan s mape.
Bespomoćni protiv bijesa okeana
More diktira život svakom priobalnom gradu, a kako je Danuškodi okružen Bengalskim zalivom i Indijskim okeanom, sa dvije strane ima more s kojim se bori. Lokalni ribari nazivaju Bengalski zaliv Pen Kadal (ženstveno more), jer je mirniji od Indijskog okeana. Na toj strani ribari pecaju tokom ljeta, a kada promjenjivi vjetrovi uzrokuju vode Bengalskog zaliva i one postanu nesavladive, oni se sele do Indijskog okeana, gdje su uslovi bolji.
Iako život seljaka zavisi od mora, bespomoćni su kada ono oslobodi svoj bijes. U decembru 1964. masivni ciklon je promijenio sudbinu ovog mjesta rušeći zajednicu i ubijajući stotine ljudi.
Napušteni grad
Ciklon je opustošio južne dijelove Danuškodija, uključujući veliki broj domova, puteva i religijskih mjesta, koji su ostali potopljeni pet metara ispod vode.
Kao rezultat toga, u gradu je indijska vlada objavila “jedinicu za ljudsko stanište” i preživjeli su premješteni u susjedno mjesto Ramesvaram, koje je udaljeno od vode. Teško je držati ribare daleko od mora i uprkos insistiranju Vlade da svoje živote izgrade drugdje, mnogi stanovnici su se vratili da žive na ruinama svojih domova. Nemaju struje niti vode, medicinskih usluga ili bilo kojih drugih neophodnosti.
Oko 400 stanovnika, od kojih su neki preživjeli ciklon prije 50 godina, se snalazi samo s escajgom i osnovnim ribarskim potrepštinama. Život im ni po kojem standardu nije lak. Žive u skrpljenim kućama i golim rukama u potrazi za pitkom vodom kopaju bunare, koji postanu beskorisni zbog slane vode, koja u njih prodre u toku jedne sedmice.
Održavanje tradicije
Preostali stanovnici Danuškodija pecaju na način na koji su njihovi preci pecali generacijama. Neki koriste metodu zvanu olla vella, u kojoj ribari zavežu palmine listove za mrežu kako bi spriječili ribe da pobjegnu kada mrežu izvuku na obalu. Drugi izlaze noću kako bi sakupili ribe u mrežu, vraćajući se na obalu rano ujutru. Prilikom tog lova oslanjaju se na vjetar, zvijezde i talase koji ih vode.
Neposustajuća hrabrost
Svaki stanovnik je uključen u ribarski posao. Nakon što se muškarci vrate na obalu, žene razvrstavaju ribu i odnose ju u Ramesvaram na tržnicu kako bi ih prodale. Neke žene čak rade s muškarcima izvlačeći mrežu na obalu. Amuda i Selvi su imale samo dvije i pet godina kada ih je otac ostavio s majkom. Selvi je počela da radi sa samo osam godina, dok je Amuda nastavila obrazovanje do dvanaeste godine. Sada zarađuju i do jedan dolar dnevno radeći s mrežama i prodajući ribu.
Opasan biznis
Ribari svaki dan rizikuju život na pučini, koja ne oprašta. S mornaricom Šri Lanke u blizini, ribari Danuškodija su u konstantnom strahu od slučajnog izlaska iz Indijskog mora. Jedan je ribar rekao da često isključe motore svojih brodova noću u strahu od mornarice Šri Lanke i veslaju do sigurnosti.
Putovanje vjere do kraja zemlje
Stanovnici Danuškodija dobili su u julu 2017. put, koji se proteže do Ramesvarama. Priča se da je hinduski lord Rama upravo ovdje odlučio da svojim lukom označi mjesto gdje će biti izgrađen most Rama Setu, kako bi spasio svoju ženu Situ od demonskog kralja Ravana, koji ju je uzeo za taoca na mjestu danas poznatom kao Šri Lanka. Hindusi vjeruju da su ruševine koje se mogu vidjeti ostaci Rama Setua. Tako stanovnici ovdje dolaze tokom cijele godine kako bi prosuli po moru pepeo voljenih.
Nesigurna budućnost
Danuškodi i mora koja ga okružuju su poznati po svom biodiverzitetu. Januar donosi migracione roze flamingose, a u julu morske kornjače polažu jaja na plažama. Rakovi, jastozi i egzotične ribe se hvataju i eksportuju u različite krajeve Indije i svijeta.
Tokom posljednjih 50 godina stanovnici zavise od očuvanja Danuškodijeve ekologije, prvenstveno morskog života, djeca pecaju rukama u plitkim vodama, odgurujući morsku travu kako bi bolje vidjeli šta se nalazi ispod površine vode.
Kako god, stanovnici žive u stalnom strahu od ponovnog gubitka doma. Prošle godine indijski “Tajms” je objavio informaciju da lokalna vlada planira razviti Danuškodi kao turističko mjesto. Samo će vrijeme pokazati da li će ovo donijeti nove ribarske prilike ili ih koštati života.
Nova generacija
Iako Vlada ne podržava život u ovom selu, ipak pruža pomoć kad god je to moguće. Administracija je u Danuškodiju 2006. otvorila školu, gdje preko 50 djece pohađa nastavu i ima snove da postanu inženjeri, doktori ili političari
(Nezavisne)