Ministarstvo inostranih poslova (MIP) BiH uputilo je u proceduru Nacrt zakona o spoljnim poslovima i on se trenutno nalazi u Savjetu ministara BiH, saznaju “Nezavisne”.
Podsjećanja radi, ovaj zakon se pokušava donijeti već 20 godina, ali svaki put on padne ili u samom Savjetu ministara BiH, ili tokom procedure prvog čitanja u Predstavničkom domu BiH.
Većina sagovornika s kojima smo razgovarali predviđa da će i ovaj tekst doživjeti sličnu sudbinu, a Ana Trišić Babić, bivša zamjenica ministra spoljnih poslova BiH, čak kaže da se radi o “Frankenštajn zakonu” koji puno želi, a ne nudi gotovo ništa.
Jedna od nelogičnosti, kako ona kaže, je odredba koja predviđa da se imenovanje generalnog direktora obavlja u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama BiH.
“Ovo je sporno zato što se, s obzirom na to da se generalnom direktoru dodjeljuje rang ambasadora, na loš način definiše pitanje imenovanja ambasadora. Jer, ako se imenovanje generalnog direktora obavlja u skladu sa Zakonom o državnoj službi, to znači da Agencija za državnu službu imenuje ambasadore. U kojoj zemlji je takvo nešto moguće”, kaže ona.
Ovo pitanje se onda nadovezuje na ostale službenike jer, primjera radi, kako kaže, postavlja se pitanje koji diplomatski rang ima sekretar, ako bi generalni direktor, odnosno dosadašnji pomoćnik ministra, bio ambasador.
“Ovo je samo jedan primjer u moru loših rješenja koja su predviđena zakonom. Zakon, recimo, daje zakonsku mogućnost sticanja najvišeg diplomatskog zvanja bez ijednog dana provedenog u diplomatskoj službi”, kaže Trišić Babićeva.
Kako smo saznali, zakon bi zadržavao sadašnji model po kojem je Predsjedništvo kreator spoljne politike, a Ministarstvo izvršilac. Predsjedništvo bi, po ovom prijedlogu, vodilo, definisalo, usmjeravalo i elaboriralo spoljnu politiku, a Parlamentarna skupština bi u okviru svojih ustavnih ovlaštenja pratila realizaciju spoljne politike i donosila preporuke za njeno vođenje.
MIP je predviđen kao specijalizovani organ uprave nadležan za sprovođenje spoljne politike i obavljanje diplomatsko-konzularnih poslova.
Zakonom je takođe predviđeno jačanje ekonomske diplomatije, međutim ništa ne sprečava ambasadore i druge službenike da jačaju ekonomsku diplomatiju i u okviru postojećeg okvira, iako ne postoji specijalizovani zakon za spoljne poslove.
Zakon bi, takođe je predviđeno, olakšao evropske integracije BiH na način da po ugledu na druge zemlje koje su pristupale EU bude uvedeno posebno odjeljenje za evropske integracije. Primjera radi, Hrvatska ima Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija, a i Crna Gora je evropske integracije na sličan način ukorporirala u svoje ministarstvo. Intencija zakona je da se ukorporiranjem evropskih integracija olakša proces pristupanja EU, međutim pitanje je na koji način bi entiteti bili uključeni u cijeli proces. Zakon predviđa komunikaciju između Ministarstva i entiteta, definiše se da entiteti pomažu u sprovođenju zadataka Ministarstva, ali nije detaljno precizirano kako bi ta komunikacija tekla.
Zakonom bi se, takođe, pokušalo na bolji način urediti donošenje i otpravljanje diplomatskih pošiljaka s obzirom na to da se do sada često dešavalo da se diplomatska pošta članova Predsjedništva otvarala na nedozvoljen način, a pojedini ambasadori su odbijali sprovesti instrukcije ministara.
(Dejan Šajinović, Nezavisne – Foto: V. TRIPIĆ)