I sami članovi komisije koja odlučuje o tome ko je u sukobu interesa su u sukobu interesa, jer uglavnom odlučuju o sudbini svojih stranačkih kolega.
Činjenica da se nacrt Zakona o sukobu interesa već tri godine nalazi u parlamentarnoj proceduri govori da nema dovoljno političke volje da on bude usvojen, a stručnjaci tvrde da je Bosni i Hercegovini preko potreban.
Postojeće zakonsko rješenje ne sadrži sve neophodne mehanizme za sprečavanje sukoba interesa, te nije u skladu s međunarodnim standardima. Godinama je sporna i komisija koja se bavi ovim pitanjima, jer je prema sadašnjem zakonu uglavnom čine predstavnici oba doma PS BiH i odlučuju o sukobu interesa svojih stranačkih kolega.
Direktorka Transparensi internešenela u BiH, Ivana Korajlić, kaže da postojeće sankcije uopšte ne motivišu poštovanje zakona, dok trenutno ne postoji ni mehanizam kontrole imovinskih kartona.
– Nemamo ni objedinjene propise kada govorimo o obavezi podnošenja imovinskih kartona za sve nosioce javnih funkcija, niti postoji bilo kakva kontrola u tom smislu. Samim tim ti imovinski kartoni, kao i finansijski izvještaji gube smisao – rekla je Korajlić.
Tvrdi da ne postoje ograničenja koja se odnose na sprege između privatnih kompanija i nosilaca funkcija, te ističe da nam treba zakon koji će podrazumijevati postojanje nezavisnog tijela koje će ga provoditi.
– Treba nam tijelo koje će biti sačinjeno od eksperata i koje nije povezano s političkim strankama – rekla je ona na juče održanoj konferenciju o zakonskoj regulativi sukoba interesa, koju su organizovali TI BiH i Fondacija Centar za javno pravo.
Da je zakon preko potreban smatra i poslanik Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, Mirjana Marinković Lepić.
– Očigledno je da nam taj zakon zaista treba, s obzirom da vidimo da su i određeni poslanici i druga lica u sukobu interesa, a da se po tom pitanju ne pokreću bilo kakvi postupci. Najlošija od svega je činjenica da su naši zakoni često u nekoj proceduri, koja se oduži i na nekoliko godina – rekla je ona za Srpskainfo.
Dodaje da ovo nije prvi slučaj da se donošenje zakona proteže na nekoliko godina i stoji u nekoj od fioka.
– Očigledno je da se namjerno nalaze instrumenti kako kome odgovara, da se to sve otegne na što duže. Isti slučaj imamo sa zakonom o javnim nabavkama, zakonom o slobodi pristupima informacijama i mnogim drugima – zaključuje Marinković Lepićeva.
(Srpskainfo)
