Miris pečenog kestena širi se seoskim sokacima, gradskim ulicama i trgovima, a ljubitelji ovako pripremljenog prirodnog dragulja imaju omiljene ulične kestendžije te tokom prohladnih jesenjih dana i večeri provdenih u šetnji uživaju u ukusu “žira bogova”, ne mareći što će ruke začađaviti guleći ga.
A Sarajlije ove godine, zahvaljujućiHuseinu Ičanoviću, ne moraju prljati ruke da bi skinuli ljusku s hrskavog pečenog kestena. Naime, on je osmislio mobilnu pržionicu koja ovaj orašasti plod prvo peče, a zatim i guli.
“Dosad su bile tri-četiri verzije mašine, ali zadnja verzija, koja je predstavljena u ovoj novoj sezoni pečenja kestena, za razliku od prethodne koja je samo pekla kesten, koji sam zatim prebacivao u određeni bubanj na guljenje, sada ga i peče i guli. Dakle, sve je sažeto u jednoj mašini”, pripovijeda Husein, po rođenju i duši Bužimljanin, a po trenutnoj adresi stanovanja Sarajlija.
Na početku razgovora s “ljutim” Krajišnikom ekipa “Nezavisnih” ga je oslovila sa “gospodine”, a on kroz šalu kazuje: “Ma kakav gospodin, ja sam vam crn kao gavran, težak je ovo posao”, te dalje objašnjava princip rada svog izuma.
“U spremnik na mašini sipa se sirov kesten, zatim ga prva peć priprema za pečenje, gdje on dobija potrebnu količinu vlage i temperature da se ugrije do nivoa koji je potreban da se kesten u drugoj peći, u kojoj je temperatura 700 stepeni, peče. Kada prođe sve faze, pečen kesten odlazi u rosfrajni bubanj, gdje se pomoću centrifugalne sile guli”, objašnjava Husein.
Na kraju procesa iz mašine izlazi oguljen kesten, koji kestendžija manuleno pregleda, jer mašina ne razlikuje crvavi i oštećeni kesten od zdravog. Navodi Husein da uglavnom ne bude oguljen onaj kesten koji je pokvaren – prilikom pečenja on izgori, te u koš ispada crn i lako je uočiti koji treba izbaciti.
U mašinu, koja je njegov patent, može nasuti 30 kg svježeg kestena te se ta količina peče sat vremena, odnosno utroše se dvije minute po kilogramu.
Stanovnici grada podno Trebevića za kilogram pečenog i oguljenog kestena treba da izdvoje 12 KM, a kako čovjek koji je cijeli život posvetio ovoj zdravoj namirnici objašnjava, to je akcijska cijena za Sarajlije – želi da im približi kesten i kulturu njegovog konzumiranja.
“Sarajlije slabo kesten koriste u ishrani, za razliku od nas u Krajini. Za Banjaluku, Kostajnicu, Veliku Kladušu, moj rodni Bužim kesten je neizostavna jesenja delicija, a ljudi ovdje nemaju tu naviku, pa ja, eto, kao neki pionir hoću da promijenim stvari”, navodi Husein kroz osmijeh i dodaje da ljudi dobro reaguju na mobilnu pržionicu, raspituju se o njoj, ali i kupuju kesten.
A s pržionicom može raditi samo Husein, jer je on osmislio i poznaje je “u dušu”. “Posao je prljav i težak, ali ne mogu unajmiti radnike da rade – rukovanje mašinom je specifično. Sve je spalo na mene, umorim se, ali ljubav prema kestenu i njegovoj promociji me nosi”, objašnjava on.
U prošlosti za stanovnike Krajine, regije smještene oko rijeka Une, Sane i Vrbasa plod kestena koji su sakupljali i prerađivali bio je osnovni vid egzistencije i način da se prebrodi duga i teška godina, a Husein kazuje da je veći dio života proveo radeći s kestenom, te da zna da je to resurs Krajine koji može i mora biti prepoznatljiv i cijenjen, kako u BiH, tako i van njenih granica.
“Trenutno s ovom zdravom namirnicom radimo porodično. Iako smo i djeca i ja fakultetski obrazovani, uvukao sam ih u ovaj posao. Oni su pomalo ljuti na mene, negoduju, pitaju me što nam ovo treba, ali poštuju me, podržavaju i radimo zajedno”, ponosan je Husein.
A od ideje do mašine kakvom se danas porodica Ičanović ponosi prošlo je sedam-osam godina.
“Dugo radim na ovom projektu. Kada se pogleda cijela godina, sezona pečenja kestena jako je kratka, svega mjesec-dva, te ostane vremena da se od prvog prototipa pržionica dalje nadograđuje. Testiram, tržim nedostatke i usavršavam za narednu godinu”, pojašnjava nesvakidašnji kestendžija i dodaje da je tek ove godine zaista zadovoljan kako mobilna pržionica radi.
A pržionica je prvenstveno bila zamišljena kao industrijska, a ne mobilna. Prvih godina bila je puno veća, a Husein ju je iz godine u godinu smanjivao dok nije došao do današnjih dimenzija.
“Dok je bila veća, nije mogla biti mobilna i radio sam kod kuće – pravio pečeni smrznuti kesten, koji je bio poznat širom zemlje. Ali, trgovinski lanci nisu poštovali dogovore, nisu plaćali, vidio sam da to neće ići i odlučio da pravim pržionicu koja staje u kombi”, navodi Husein, koji s mašinom obilazi bh. i regionalne gradove.
Za kraj razgovora objašnjava da mobilnu pržionicu ne želi prodati.
“Ako prodam mašinu, prodao sam i svoj izum, a to mi nije cilj. Želim naći partnera da pravimo pržionice koje mogu biti raspoređene u svim gradovima zemlje i regiona, da se miris našeg krajiškog prirodnog blaga širi što dalje”, zaključuje Husein.
Nezavisne.com