Građani Srpske ne pamte više cijene mesa i ostalih životnih namirnica, a kilogram telećeg buta u Srpskoj odnedavno košta i do 31, dok se plećka prodaje po 28 KM. Junetina sa kostima ide i do 22 marke, a pileći file do 14, dok vreća brašna košta 33, hljeb i preko dvije KM po vekni.
Uporastu su i cijene žive vage junadi i svinja, što bi, uz manjak domaće stoke na tržištu, moglo da dovede do novih poskupljenja mesa. Na to upozoravaju iz mesnica, naglasivši da, kad farmeri dignu cijene, nemaju puno izbora nego da djeluju u istom pravcu.
I mlinari najavljuju da bi, s obzirom na cijenu pšenice iz uvoza, brašno moglo da ode do dvije KM po vreći, poslije čega, svakako, neće mirovati ni pekari jer ova namirnica u njihovoj proizvodnji učestvuje oko 30 odsto.
Loši prognozeri
Iako su neki proizvođači proljetos najavljivali da će u ovo doba cijene biti niže, to se nije desilo.
Mlinari su u aprilu prognozirali da bi vreća brašna nakon ovogodišnje žetve mogla da pojeftini, ali sada najavljuju poskupljenje?! Trenutno, vreća od 25 kilograma kvalitetnijeg brašna košta 33, a standardnog 30 marke.
– Na tržištu ima i brašna jeftinijeg za dvije-tri KM, ali je ono lošijeg kvaliteta i pekari neće da ga kupuju. U svakom slučaju, do pojeftinjenja brašna u Srpskoj nije došlo. Naime, u Mađarskoj je cijena pšenice visoka, između 380 i 410 evra po toni. Ko hoće kvalitetno brašno, mora da uvozi pšenicu, a ako njena cijena u Mađarskoj ostane ovolika, moraćemo i mi za marku-dvije poskupiti vreću brašna – kaže za Srpskainfo predsjednik Udruženja mlinara RS, Zoran Kos.
U porastu su i cijene žive vage svinja, što će se, poručuju uzgajivači, odraziti i na poskupljenje svježeg mesa.
– Zbog nestašice domaće proizvodnje, prasići koji idu za klanje dostižu 5,5 KM, a donedavno su koštali 4,5 KM po kilogramu. Stoka mora da poskupljuje, jer konstantno raste cijena stočne hrane. Na primjer, kukuruz je prije mesec dana koštao 600, a sada 700 KM po toni, kad se kupuje naveliko, dok u maloprodaji njegova cijena ide do 85 feninga po kilogramu. Takođe, ponuda domaće stoke u Srpskoj jako je loša, pa će i cijene mesa ići gore. Takođe, pitanje je kad će Evropa smanjiti izvozne podsticaje, što će se dodatno odraziti na pad standarda naših građana. Naime, domaća proizvodnja je uništena, a meso iz uvoza će biti daleko skuplje. A najmanje par godina treba da vratimo domaću proizvodnju – objašnjava za Srpskainfo predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS, Mišo Maljčić.
Cijena važnija od kvaliteta
Iz mesnica naglašavaju da su svjesni da je meso preskupo, ali da nemaju izbora nego da drže pomenute cijene.
– Srpska ima sve manje svinja, junadi i teladi, zbog čega proizvođači podižu cijene, pa onda i mi moramo da reagujemo na taj način. Uzgajivači svinja su nedavno poskupili kilogram žive vage, što znači da je za očekivati i poskupljenje svježeg mesa – kažu za Srpskainfo u jednoj banjalučkoj mesnici.
Početkom godine, kilogram žive vage junadi koštao je 3,9, a sada ide i do šest KM.
– Zato se građani iz mesnica sele u markete, gdje je meso jeftinije. Dakle, nije pala potrošnja mesa, nego ljudi kupuju tamo gdje su cijene niže, iako je jasno da je ta roba jeftinija jer je lošijeg kvaliteta. Činjenica je da je meso iz domaće proizvodnje ukusnije i bogatije proteinima, ali to za potrošače sa skromnim primanjima ne znači mnogo – naglašava za Srpskainfo Ranko Sarajlić, farmer iz Laminaca kod Gradiške.
Visoke su i cijene piletine; kilogram filea košta od 12 u marketima, do 14 KM u mesnicama. Proizvođačka cijena filea trenutno je 10-11 maraka, a u isto vrijeme lani bila je 6,5-7 KM.
Armija siromašnih
Građani poručuju da su cijene hrane u Srpskoj postale neizdržive, zbog čega sve više stanovništva živi sve bjednije.
– Ovo je prevršilo svaku mjeru. Od običnog naroda meso malo ko i kupuje, možda malo svinjetine i pileća krilca koji su, ipak, jeftiniji od ostalih vrsta. Ništa čudno, kad mnogi penzioneri preživljavaju od 300 i nešto KM, dok veliki broj zaposlenih radi za plate kojima bukvalno jedva mogu da se prehrane. Činjenica je da se armiji siromašnih pridružuje sve više ljudi, kojima je cilj samo obezbijediti dovoljne količine hrane. To podrazumijeva zaobilaženje kvalitetnijih i skupljih namirnica, odnosno kupovinu onih roba koje su cjenovno povoljnije, ali su i lošijeg kvaliteta. Mnogi stanovnici, praktično, većinu primanja troše upravo na hranu, a da pošteno ne mogu ni da se najedu. To je žalosno – kaže Desimir K, vozač iz Banjaluke.
Zbog velikih poskupljenja, građani su kupovinu hljeba u ovoj krizi smanjili za petinu. Iako ni cijene brašna nisu nimalo povoljne, ipak im se više isplati da ga kupuju i sami mijese hljeb kod kuće. S druge strane, zbog previsoke cijene ulja, mnoge domaćice su gotovo izbacile ovu namirnicu iz upotrebe, pa sve što mogu pripremaju na masti. Naime, prosječna cijena ulja kreće se oko 5,5 KM koliko, otprilike, košta i kilogram masti čije pakovanje, međutim, duže traje od litra ulja.