Tokom dvadeset pet godina postojanja “Prijateljske kuće” u Doboju, u kojoj borave djeca bez roditeljskog staranja , zbrinuto je 69 djece. O djeci brigu vodi Holanđanka Marlis van Hofen, koja je prije četvrt vijeka u Doboju uz pomoć holandskih donatora osnovala “Prijateljsku kuću”.
Prvog marta 2000. godine Marlis van Hofen iz Holandije otvorila je vrata „Prijateljske kuće“ za djecu bez roditeljskog staranja. Od tada do danas zbrinula je njih 69. Pamti datume ko je kad došao, ali i kada su i otišli. Ne zaboravlja ni rođendane, naročito ne one djece koji su sa njom bili godinama. Svima zna rane, za sve njih kaže – “to su moja djeca”.
Najmlađa beba koja je ovdje boravila imala je samo četiri dana.Većina njih kod Marlis dočekaju punoljetstvo. U kontaktu je sa skoro svima putem društvenih mreža , a ima i onih koji obiđu tetu Marlis, kako ju svi od milja zovu. Ima Marlis kaže i 19. unučadi. Neki žive u Doboju i okolini, a neki su otišli i u inostranstvo. Zadovoljna je u kakve su ljude danas izrasli.
Trenutno u „Prijateljskoj kući“ borave tri djevojčice. Nekada je u jednom trenutku bilo i 14 djece. Ali, nije tada kaže bilo najteže, naprotiv.
Sestre Emina i Enisa o teti imaju samo riječi hvale. Kod tete su već oko četiri godine. Uče, igraju se i ne razdvaju se od kućnih ljubimaca – dvije mačke koje se zovu kažu Arči i Šizi. 11- godišnja Enisa ide u šesti razred, dok će Emina na jesen u školu. Pomalo piše, a zna i da recituje.
Mame ne idu u penziju, pa tako Marlis kaže ni za nju nema penzije. Napraviće još mjesta u albumu i za maturske fotografije trenutno najmlađe šestogodišnje Emine, koju od milja zovu Mima. Kao i svima koje su boraveći kod nje završavale školu i njoj će teta Marlis po mjeri sašiti matursku haljinu.
TV K3