Prema informacijama zapadnih obavještajnih službi, u BiH je prisutno 650 pripadnika iranske, ali i obavještajnih službi drugih islamskih zemalja.
Obavještajne službe BiH raspolažu s još 330 imena stranih obavještajaca, što znači da trenutačno u toj zemlji aktivno djeluje oko 1.000 pripadnika službi iz islamskih zemalja.
Kako navodi hrvatski list, cijela priča vuče korijene iz doba prije rata u BiH kad su iranske vlasti uspostavile dobre odnose sa strankom Alije Izetbegović, na čijem čelu je danas njegov sin Bakir, drugi put izabran za člana Predsjedništva BiH.
Iran je odmah ponudio sve svoje usluge, uključujući vojne i obavještajne, bez obzira na to što je riječ o šiitskoj državi, dok su bosanski muslimani suniti. Međutim, “Teheran je tada shvatio kako mu se pruža gotovo jedinstvena prilika da u srcu Evrope uspostavi ćelije preko kojih bi mogao koordinirati svoje operacije na ovom prostoru“, navodi list.
BiH je pod pritiskom zapadnih obavještajnih službi preduzela korake radi ublažavanja tog uticaja, pa je prošle godine protjerala dvoje iranskih diplomata, ali, kako navodi “Јutarnji“, situacija se nije smirila. Iranska tajna služba gradi snažne kontakte i s vehabijama/selafijama u Gornjoj Maoči, iako su im oni u svom regionu neprijatelji.
Kultura i nauka kao novi kanali djelovanja
Nakon što se rat u BiH završio, iranska tajna služba je svoj posao nastavila prebacujući se na kulturni i religijski plan – najvažniji punktovi Iranske revolucionarne garde u BiH su naučno-istraživački institut “Ibn Sina“ i Persijsko-bosanski koledž koji je otvoren 1999. godine u Ilijašu, dok pripadnici obavještajne grupe Vevak djeluju kroz diplomatske kanale, ističe list. Cilj je bio jasan: maksimalno ojačati bošnjački element u BiH kako bi preko njega osigurali svoj uticaj. U tom je smislu posebno važna bila linija prema Beču za koji je više puta isticano da je postala ključna tačka djelovanja islamskih radikalnih opcija u ovom dijelu Evrope.
“Humanitarne” organizacije i u Hrvatskoj
U tom planu se našla i Hrvatska, pa je Iran vrlo brzo priznao njenu nezavisnost i otvorio ambasadu s velikim brojem diplomatskog osoblja, nesrazmjernim nivou odnosa.
Osim toga, u Hrvatskoj je tada bila uspostavljena široka mreža “humanitarnih“ organizacija koje su nudile pomoć velikom broju izbjeglica, prije svega iz BiH. Međutim, ubrzo se pokazalo da se većina tih organizacija bave isključivo obavještajnom djelatnošću.
“Stoga je Vlada većini tih organizacija ukinula odobrenje za djelovanje, ali je dio njih ostao aktivan, i povezan s operacijom naoružavanja Bošnjaka 1994. iz Irana, u kojoj je učestvovao i tadašnji američki ambasador u Hrvatskoj uz prećutnu podršku hrvatskih vlasti“, navodi list.