Kada je riječ o raku, bolesti koja je danas, pored bolesti kardiovaskularnoga sistema, jedna od vodećih uzroka smrti u svijetu, većina ljudi osjeća neopisiv strah, i to upravo iz razloga što se o njemu još uvijek ne zna toliko da bi se mogao eventualno prevenirati.
Jedna od prvih asocijacija na rak svakako je hemoterapija, riječ koja sa sobom vuče toliko negativnih konotacija.
Upravo iz toga razloga u vodećim svjetskim medicinskim raspravama i istraživanjima našlo se i pitanje da li je hemoterapija zapravo neophodna, posebice u ranim stadijima raka? piše “Ordinacija“…
Mnogo je parametara koji određuju koji je rak u pitanju
Da bi se odgovorilo na pitanje donosi li hemoterapija više dobrog ili lošeg, potrebno je najprije definisati stadije u kojima se rak može pojaviti. Naime, postoje četiri stadija raka. Rak u prvome stadiju bolesti je rak koji svakako najjednostavniji za riješiti i komplikacije se povećavaju kako gradacija stadija raste.
“Prije 10 do 15 godina rezultati liječenja četvrtog stadija raka bili su katastrofalni, gotovo nikakvi. Međutim, zahvaljujući upravo hemoterapiji, danas se i ti pacijenti, koji se nalaze u četvrtom stadiju bolesti, mogu izvući. Naravno, to nije ni približno velik broj kao kod pacijenata koji se nalaze u prvom ili drugom stadiju bolesti u kojem još uvijek imamo lokalizovanu bolest”, ističe jedan od vodećih hrvatskih onkologa prim. mr. sc. Egidio Ćepulić, dr. med.
Osim stadija po kojima možemo kategorizovati neki tumor, možemo se voditi i parametrima benignosti, odnosno malignosti. Tu također postoji gradacija: od tumora koji su dobroćudni do tumora koji su izrazito zloćudni i koji često rezultuju i smrću.
“Ako se maligni tumor otkrije u početnom, prvom stadiju i bez obzira što može biti mali (dakle, manji od 2 cm), on može biti opasniji od, naprimjer, benignog tumora u višem stadiju bolesti”, pojašnjava dr. Ćepulić.
Hemoterapija: dobrobiti i negativne posljedice
Hemoterapija je oblik liječenja koji se sastoji od neprekidne upotrebe lijekova koji uništavaju ili kontrolšu rast zloćudnih stanica. Može se davati kao jedan lijek ili kao kombinacija lijekova. Odluka o tome da li je nekom pacijentu potrebna hemoterapija ili možda hormonska terapija ili radioterapija ovisi o brojnim parametrima, a neki su već navedeni. Dakle, o stadiju raka, veličini, prirodi (da li je benigan ili maligan) i sl.
“Mnogo ljudi misli da je hemoterapija nešto što je loše. Međutim, svakako je potrebno reći da bi smrtnost od karcinoma bila neusporedivo veća da nema mogućnosti hemoterapije. Katkad se ne može sa sigurnošću reći da li je nekom pacijentu potrebna hemoterapija ili je ipak mogao bez nje. S obzirom da je uvijek bolje spriječiti nego liječiti, odluka da se pristupi hemoterapiji je uvijek bolja”, naglašava dr. Ćepulić.
Naravno, hemoterapija, u slučaju da nije bila neophodna, može izazvati i negativne posljedice. Koje su to, pojašnjava dr. Ćepulić:
“Negativne posljedice mogu biti da se razvije jednoga dana neki oblik leukemije. Jer, hemoterapijom se smanjuje ogromna sposobnost pacijenata, ali samo privremeno. Isto tako, može doći do toksičnog oštećenja srca, ali se sve to može pratiti danas toliko dobro da je trajno oštećenje takvih i sličnih situacija svedeno na minimum.”