Minimum koji bi zadovoljio evropske standarde – podvlačim minimum, ne ono što bi bilo idealno – je da svaki građanin s pravom glasa ima mogućnost ne samo da bira, nego i da bude biran, kaže u intervjuu za “Nezavisne novine” Ulrike Hartman, ambasadorka Austrije u BiH.
Ističe da je potpuno uvjerena da će u BiH izbora biti zato što je u jednoj demokratiji bojkot izbora potpuno neprihvatljiv.
NN: Ponovo počinju pregovori o izmjenama izbornog zakonodavstva. Kakva su Vaša očekivanja?
HARTMAN: Vjerujem da je 12 godina nakon prve presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić i Finci” krajnje vrijeme da se konačno Ustav BiH uskladi s tim i da s druge strane dobijemo Izborni zakon koji odgovara evropskim standardima, a i da, istovremeno, izborni proces postane transparentniji. Oba ova elementa su jednako važna, jer je potrebno vraćanje povjerenja građana u izborni proces na način da su sigurni da se svaki glas računa. Zato je važno da se takozvane tehničke preporuke ODIHR-a, Venecijanske komisije i Centralne izborne komisije BiH najzad primijene u praksi.
NN: Da li Austrija učestvuje u ovim razgovorima?
HARTMAN: Kao Austrija direktno ne, ali učestvujemo kao dio EU. Mi snažno podržavamo inicijativu Ajhorstove i Palmera. Smatram da je to i važan primjer uske saradnje EU i SAD. Naravno, u tome učestvuju ne samo ovo dvoje diplomata, već i pravni eksperti Venecijanske komisije. Oni treba da procijene koji modeli se kreću unutar evropskog okvira. Mi, dakle, jako cijenimo ove razgovore, ali otpočetka smo bili jasni da nije stvar u tome da posrednici daju rješenja, već da to treba da bude traženje i postizanje zajedničkog rješenja od strane odgovornih institucija i odgovornih političkih predstavnika u BiH.
NN: Da li je unutar evropskog okvira ovo što traže Hrvati u izbornoj reformi?
HARTMAN: U međunarodnom timu koji vodi aktuelne razgovore su eksperti, zato što su oni najpozvaniji da to ocijene. Međutim, otpočetka je bilo jasno da se ovdje ne traži odustajanje ili ukidanje tročlanog Predsjedništva. Minimum koji bi zadovoljio evropske standarde – podvlačim minimum, ne ono što bi bilo idealno – je da svaki građanin s pravom glasa ima mogućnost ne samo da bira, nego i da bude biran. To je osnov.
NN: Da li smo se možda previše fokusirali na “Sejdić i Finci”, a premalo na ono što zovemo tehničke izmjene, odnosno unapređenje izbornog procesa?
HARTMAN: Više ne. Sada, kada su stvari konkretizovane, jasno je da se radi o potpuno paralelnim procesima. Možda je tačno da je ranije puno više govora bilo isključivo o implementiranju presude “Sejdić i Finci”. Sada puno intenzivnije radimo na oba kolosijeka, kako je to nedavno jasno rekao i specijalni predstavnik Evropske unije u BiH.
NN: Pitanje svih pitanje je ovo: Koliko ste sigurni da neće biti bojkota izbora?
HARTMAN: Potpuno sam uvjerena da će izbora biti, zato što je u jednoj demokratiji bojkot izbora potpuno neprihvatljiv.
NN: To znači da je za EU bojkot neprihvatljiv?
HARTMAN: Bojkot nije sredstvo koje se koristi u demokratiji, zato što postoji parlament, u kojem svaka partija ima mogućnost da iznese svoje neslaganje s bilo kojim pitanjem.
NN: Hoće li se EU pridružiti američkim sankcijama?
HARTMAN: Situacija je svakako ozbiljnija nego proteklih godina, jer ne samo da imamo ozbiljnu političku krizu, nego i konkretne aktivnosti, kao, recimo, ovaj zakon o osnivanju Agencije za lijekove RS i prestanak nadležnosti Agencije za lijekove BiH na teritoriji ovog bh. entiteta. Znači, sada više nisu samo najave, nego konkretne akcije.
NN: Koliko je, po Vašem mišljenju, to ozbiljan zakon?
HARTMAN: Ozbiljan je zato što mi odluke parlamenata uzimamo ozbiljno. Radi se o jednoj odluci parlamenta RS kojom se jednostrano preuzimaju nadležnosti države. Ne poznajem nijednu demokratsku pravnu državu u kojoj bi to bilo moguće. Zato se sada u EU ozbiljno razgovara o mogućoj reakciji na odgovarajući način. I sve ovo što se dešava, uključujući i proslavu 9. januara s retorikom koja ju je obilježila, čini stvari jako ozbiljnim.
NN: Ali u RS postoji široko razočaranje zašto se 9. januar i 1. mart gledaju tako različito i primjenjuju različiti aršini. Kako to vidite?
HARTMAN: Otišli bismo daleko ako bismo sada raspravljali o različitim sentimentima u vezi s različitim datumima. Osnovni princip u svakoj demokratskoj državi je da se poštuju odluke ustavnih sudova, čak i onda kada nam se ne sviđaju. Nikome nije zabranjeno u jednoj demokratiji da ima različita mišljenja, ali odluke sudova se uvijek moraju primjenjivati.
NN: Šta će se desiti s Inckovim zakonom? Jesmo li bliže dogovoru?
HARTMAN: O suštini ovog zakona se razgovara već mnogo godina, ali važno je sljedeće: ne radi se ovdje o samo jednom genocidu, ne radi se samo o jednom događaju, već o tome da BiH dobije zakon kakav postoji u drugim evropskim zemljama. Potreban je okvirni zakon kada se radi o genocidima i ratnim zločinima, govoru mržnje, dakle zakon koji takve pojave, odnosno njihovo negiranje sankcioniše. Potreban je zakon koji se ne odnosi na bilo koju grupu ili narod, nego na sve jednako. Dugo se čekalo da do toga dođe, i visoki predstavnik Incko je, na koncu, odlučio da djeluje. Važno je što sadašnji visoki predstavnik zagovara zakon sličnog sadržaja koji bi bio usvojen u parlamentu BiH. Osim toga, usvajanje takvog zakona u parlamentu bi poslalo signal prema EU o zrelosti BiH, što bi bio važan korak na putu evropskih integracija.
NN: Kako ocjenjujete signal iz RS da se u ovom zakonu uključi i zabrana prozivanja RS kao genocidne tvorevine?
HARTMAN: Radi se o okvirnom zakonu o predmetnim temama, koji mora da podrži potrebna većina u parlamentu BiH. Sugestivni sadržaji prije neće naići na saglasnost. U svakom slučaju, Parlamentarna skupština BiH je tijelo u kojem treba da se razmotre različiti prijedlozi, zabrinutosti i donese zakon u skladu sa evropskim standardima.
NN: Nije mi jasno zašto to ne bi mogao biti konstruktivan prijedlog, da RS kaže, OK, ako u FBiH žele da se kažnjava genocid u Srebrenici, da se istovremeno kažnjava zvanje RS kao genocidne tvorevine?
HARTMAN: Ako govorimo o genocidu, o ratnom zločinu, o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, govorimo o individualnoj krivici i sankcionisanju govora mržnje kao takvog. Budući zakon, kako ga ja vidim, zakon je koji je okrenut ka budućnosti, a ne ka prošlosti. Očekujem da će biti usvojen zakon koji osuđuje svaki ratni zločin i svaki genocid, kao i negiranje istog. To je zakon koji odgovara evropskim vrijednostima. Što se tiče Srebrenice, postoje odluke odgovarajućih međunarodnih sudova i o tome se više nema šta novo dodati.
(Nezavisne novine)