Jedno od najljepših mjesta u kopnenom dijelu Grčke, šarena Parga, može samo svojom ljepotom da komunicira s vama i tako vam ispriča brojne živopisne priče.
Raznobojne kuće ovog gradića na obali Jonskog mora već na prvi pogled kažu vam da njihovi zidovi čuvaju djelić istorije.
Takav djelić davnih vremena nalazi se u malenoj kući crvene fasade, koja stidljivo izviruje na samom kraju šetališta, ispod brda na kojem se nalazi tvrđava. Vjeruje se da je uprvo u toj kući, 1495. godine, rođen jedan od najpoznatijih vojskovođa Otomanskog carstva, Ibrahim- paša, kojeg su zbog toga zvali Pargalija.
Parga je u tom trenutku bila dio Mletačke republike i većina stanovništva bavila se ribolovom i trgovinom. Pa tako i porodica dečaka crne kose i živih očiju, koji je jednog dana pokoriti svijet. Njegovo ime po rođenju nije poznato, ali se zna su bili jako siromašni i jedini priliv novca dolazio im je od prodaje ulovljene ribe.
Jednog dana Osmanlije su krenule u pohod na Pargu. Odnijeli su sve: ulovljenu ribu, novac, najljepše žene. Majke su krile svoje dječake, da ih Turci ne bi oteli, ali bezuspješno. Skoro svako zdravo muško dijete tog dana uzeto je iz Parge, a među njima i četvorogodišnji Ibrahim- paša. Ovaj pohod, koji je navodno predvodio bosanski Iskrendir – paša, ostavio je duboke ožiljke na mještane i cjelokupnu istoriju mjesta.
Nesrećni dječaci svakodnevno su vođeni na pijace u primorskim gradovima, gdje su Turci pokušavali da ih prodaju u bijelo roblje. Neki istoričari tvrde da je Ibrahim- pašu kupila bogata udovica u Manisi, gradu na istočnoj obali Egejskog mora, dok će drugi reći da ga je Iskendir- paša od prvog trenutka uzeo pod svoje.
Svakako, dječak je primio musimansku vjeru i odgajan je u duhu Kurana, sa namjerom da jednog dana postane vojnik. Dobio je novo ime- Ibrahim. Stekao je najbolje obrazovanje, učivši filozofiju, matematiku i astronomiju, kao i nekoliko tada važnih jezika: grčki, turski, persijski, italijanski, pa i srpski.
Zatim jednom prigodom upoznaje sultana Sulejmana Veličanstvenog. Taj susret dogodio se, po predanjima, tokom svečanosti na imanju Iskender-paše u Jedrenu. Ibrahim je bio prkosan, ali veoma nadaren govornik, pa je njegov nastup odmah osvojio je sultana. Ipak, njegov uspon počinje 1523. ženidbom sa unukom Iskendir- paše, Muhsine Hatun. Tim potezom postaje neodvojiv deo osmanlijske elite, čime mu se otvara put ka vojsci.
Iste godine Ibrahim-paša, taj sin prostog ribara i bivši rob, postaje veliki vezir i beglerbeg Rumelije, a nakon što je egipatski upravnik Ahmed-paša Hain digao bunu i proglasio nezavisnost od Otomanske imperije, pa bio poražen i pogubljen, sultan Sulejman Veličanstveni šalje Ibrahima u Egipat da reformiše tamošnju provincijsku vojnu i civilnu upravu.
Zbog nevjerovatne umješnosti u diplomatiji i sposobnošću da svaki dogovor okrene u svoju korist, dobio je nadimak “Ibrahim Veličanstveni”. Najdalekosežnije njegovo dostignuće svakako je dogovor koji je 1536. postigao sa francuskim kraljem Fransoom, Francuska je dobila privilegiju trgovine sa Turskom, a turska flota je 1543-1544. godine prezimila u Tulonu upravo na bazi ovog sporazuma. Ova alijansa, “svetogrdna unija ljiljana i polumjeseca”, potrajaće dva i po vijeka.
Legenda kaže, da je Ibrahim- paša samo jednom otišao ponobo u Pargu. On je navodno došao do svoje rodne kuće, sjeo na stepenice pored mora i zagledao se u daljinu. Kažu da je to jedini put da su ga vojnici vidjeli da je zaplakao.