Sukobi među migrantima ponavljaju se i danas, kada se fizički obračunavaju Sirijci, Avganistanci i Iračani da bi se dokopali mjesta u vozu za Beograd, posljednjoj stanici na putu ka Mađarskoj i EU. Samo nekoliko policajaca i jedan Kurd sa velikom motkom u ruci predstavljaju jedini trag pokušaja da se ovdje zavede red, piše Rojters.
Ove scene su postale svakodnevica u Đevđeliji, koja postaje novi front poput ostrva Kos u Grčkoj ili francuske luke Kale, sa rekama imigranata koji pokušavaju da se domognu Evrope.
Peron se pretvorio u buvljak, na kojem lokalni Makedonci prodaju pića, cigarete i odjeću. Jedan čovjek iznajmljuje punjače za mobilni.
“Ovdje sam devet sati i ništa nisam jeo cijeli dan. Sram neka bude ovu zemlju”, kaže 27-godišnji Aziz Hasun, koji kaže da je došao iz Sirije.
Hasan Ahmad (50) iz Damaska kaže da je na prevoz sebe i svog sina od 23. jula do danas potrošio 16.00 dolara, a većinu novca je dao krijumčarima i korumpiranim policajcima. Ahmad kaže da je kidnapovan i mučen u Siriji i da je bio prinuđen da bježi.
“Nema za mene tamo života. Ostavio sam ženu kod njene porodice, a moj sin je ostavio svoju vjerenicu”, kaže on.
Jedan dječak je juče hospitalizovan, sa licem prekrivenim krvlju, nakon što se popeo na električni stub kako bi među prvima vidio nadolazeći voz, ali ga je tom prilikom udarila struja kada je dodirnuo žice.
Mladi Sirijac Anas Sifrini, iz razrušenog grada Alepa, kaže da je osuđen na godinu dana zatvora i da je bio primoran da plati 11.000 evra kako bi bio oslobođen. Kaže da putuje četiri mjeseca. Dok je govorio, policajac ga je udario pendrekom da bi ga udaljio od voza.
“Ovo nije ništa. U grčkoj me je policija uhapsila i pretukla, a kada sam se žalio njihovom šefu i on me je izudarao”, priča on.
“Moja kćerka i žena su u Švedskoj. Uradiću sve da dođem do njih. Ne samo da ću da putujem četiri mjeseca, nego i četiri godine ako treba”, poručuje.
Uvođenje vanrednih vozova za prevoz migranata do Tabanovaca nije riješio problem u Đevđeliji. Na ulicama je mnogo porodica – trudnica, beba i školske djece. Danas je ka Srbiji poslije više sati čekanja krenuo još jedan voz.
Reporter RTS sa lica mesta javlja da su incidenti poput jučerašnjih mogući u svakom trenutku – tako je oko podneva na biletarnici željeznice došlo do tuče avganistanskih i sirijskih migranata koji žele da kupe kartu za voz koji bi oko 17 časova trebalo da krene ka Srbiji.
I dok u Preševu migranti da bi ušli u voz moraju da imaju papir koji potvrđuje da su se prijavili kao tražioci azila, takav dokument u Makedoniji nije obavezan, a na njega se čeka između 24 i 48 časova. Potreban je, ipak, ako bi migranti da do granice dođu autobusom, pa zato i nema gužve na autobuskoj stanici.
Migranti traže od novinarskih ekipa da posreduju između njih i policije kako bi se ubrzalo izdavanje papira, ali i da zovu hitnu pomoć kako bi se pregledali bolesni. Roditelji kažu da deca imaju dijareju i visoku temperaturu. Reporter RTS kaže da je, ipak, vidio pet radnika UNHCR-a koji su pregledali migrante.
Mnogo je ljudi na malom prostoru, temperatura je visoka, a u vazduhu se osjeti neprijatan miris i ima mnogo mušica. Mnogo je nezadovoljnih, mnogo je gladnih i žednih, ali ima i onih koji dijele hranu. Ekipa RTS vidjela je ostatke kutija Crvenog krsta.
Nisu obezbijeđeni pokretni toaleti, mnogo je ostataka hrane koju prodaju oni koji zarađuju od novonastale situacije.
Jutros oko 4.30 migranti su za 10 minuta popunili cijeli jedan voz, a policiji je trebalo sat i po vremena da 100 ili 200 ljudi izvuče iz voza kako bi kondukteri mogli da provjere karte. Ista scena se očekuje i sa vozom koji pristiže u Đevđeliju.
Ružna slika na željezničkoj stanici obilježila je jutro: Vlasnici stanova na stanici polivali su beton ispred zgrada kako se migranti ne bi tu okupljali.
Blic