Iako se pred svaki izborni ciklus u BiH govori o uvođenju elemenata elektronskog glasanja, svaki put se desi da se konkretan prijedlog pojavi pred same izbore, pa se pod izgovorom da više nema vremena predloži odlaganje do narednih izbora.
Dok jedni misle da bi uvođenje elemenata elektronskog glasanja bio skup proces koji ne bi donio konkretne prednosti, drugi, pak, smatraju da bi se na taj način moglo konačno stati ukraj eventualnoj izbornoj krađi i time prekrajanju narodne izborne volje.
Vehid Šehić, bivši predsjednik Centralne izborne komisije BiH i veliki zagovornik uvođenja elektronskog glasanja, kaže da ima dovoljno vremena da se sistem uvede, ali da se boji da ne postoji politička volja da se taj proces ostvari.
“Elektronsko glasanje bi zasigurno dovelo do poštenijih izbora, ali imam osjećaj da mnogima ne odgovara bilo kakva izmjena Izbornog zakona. Ako zaista želimo da izbori budu demokratski, fer, pošteni i slobodni, onda je uvođenje elektronskog glasanja rješenje koje treba da implementiramo”, rekao je Šehić za “Nezavisne”.
Maksida Pirić, portparol CIK BiH, kaže da će se o eventualnim poboljšanjima izbornog procesa moći više reći kad bude objavljen izvještaj o sprovedenim prethodnim izborima i mjerama koji bi se mogli uvesti. Do tada, kaže, CIK se ne može izjašnjavati o eventualnim izmjenama Izbornog zakona i eventualnog uvođenja novih tehnologija. Dodaje da je formirana radna grupa o izmjeni Izbornog zakona BiH u kojoj sjede predstavnici CIK BiH, entitetski organi, predstavnici Ministarstva civilnih poslova BiH, predstavnici Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, kao i predstavnici drugih institucija i organizacija.
“Mislim da su oni već održali jedan sastanak i da će se baviti tim poslovima”, rekla je Pirićeva za “Nezavisne”.
Šehić kaže da je skeptičan kada je u pitanju radna grupa, podsjećajući da je ona već davno formirana, a da nije ostvarila rezultate koje je javnost očekivala. Na primjedbe da je elektronsko glasanje skupo, odgovara da postoji mnogo tehnologija koje se mogu definisati kao elementi elektronskog glasanja, te da ne podrazumijevaju sve one mašine za elektronsko glasanje. Kako kaže, neke se odnose na biometrijsko identifikovanje glasača, relativno jeftinu i jednostavnu tehnologiju, a koja bi spriječila da neko na glasačko mjesto dođe s deset ličnih karata.
“Ni uvođenje skenera nije klasično elektronsko glasanje, ali je izuzetno korisna tehnologija jer glasački listić dira samo glasač koji ga ubacuje u skenerski uređaj. Na taj način se značajno sužava prostor za zloupotrebe”, kaže Šehić. Takođe, uvjeren je da bi nove tehnologije mogle značajno skratiti vrijeme od raspisivanja izbora do proglašavanja izbornih rezultata.
“Neprihvatljivo je dug period od 180 dana. Rokove treba značajno skratiti, kao u susjednim zemljama”, ističe on.
Inače, kritičari elektronskog glasanja navode dvije najozbiljnije mane, koje se odnose na moguće hakovanje i nedostatak papirnog traga. Naime, u modernom dobu hakeri mogu ući u elektronski sistem i promijeniti izborni rezultat, a to se teže otkriva jer ne postoji papirnati glasački listić koji bi se mogao provjeriti kako bi se utvrdilo stvarno stanje. S druge strane, proponenti elektronskog glasanja ukazuju na banke, koje su takođe ranjive na hakovanje, ali da je sistem ipak relativno siguran.
Izvor: NN/ Dejan Šajinović