Ovih dana sve više čitamo o ispuštanju fekalnog otpada neposredno uz Vrbas, te o užasnom smradu u mnogim banjalučkim naseljima. Slušamo gradonačelnika kako već pet godina obećava kolektore, ali nikako da se pomjerimo sa tog obećanja na neko konkretno djelovanje.
Kao izgovor stalno koristi da mu skupštinska većina obara na sjednicama regulacioni plan kod Kastela, gdje su planirani kolektori. Ali su tim reglulacionim planom predviđene i neke zgrade i parkinzi, a koji nemaju baš puno veze sa kolektorima i prečišćavanjem otpadnih voda.
Da on stvarno želi da postavi kolektore, njega jedan regulacioni plan u tome ne bi spriječio. On je park kod Delte uradio bez regulacionog plana, kabriolet dvoranu na koju je bačeno preko 50 miliona narodnog novca, takođe je napravio bez regulacionog plana. Za mnoge svoje projekte nije imao regulacioni plan i potrebne dozvole. Ali je imao želju. Tako da su kolektori postali, pored vode i vrtića, još jedan projekat za političko prepucavanje sa skupštinskom većinom po principu: „Ja hoću, a oni meni ne daju“. Nisu dali ni gore navedeno, pa je uradio.
Iako gradonačelnik i skupštinska većina koriste kolektore kao temu oko koje se „dijele“, građani Banjaluke ne bi bili podijeljeni. Nema osobe u gradu koja to ne bi podržala i koja bi osudila izgradnju bez regulacionog plana. Na kraju krajeva, bolje da smo 35 miliona KM upotrijebili za kolektore, nego što smo dali za zamjenu sijalica javne rasvjete. To što je jedna sijalica bijela, a druga žuta, kako kaže gradonačelnik, potpuno je nebitno u odnosu na higijensku ispravnost kupališta u Banjaluci i u odnosu na zdravlje naših sugrađana. Poručujemo gradonačelniku da oslušne šta građani kažu da su prioriteti, a ne da radi samo ono što je njemu lijepo i korisno samo za mali broj ljudi oko njega.