Najave da se poslanicima NS RS I ministrima Vlade RS za vrijeme rata isplate novčana sredstava podjelio je javnost. Zvaničnih stavov nema sem pojedinačnih odgovora.
Takav je i odgovor Generalnosg sekretar PDP Milka Grmuše koji prenosimo u cjelosti.
-Moram priznati da me juče zateklo pitanje na tviteru da li sam saglasan sa posebnim apanažama koje bi trebale da se isplaćuju poslanicima Narodne skupštine i ministrima Vlade Republike Srpske za vrijeme rata.
U uslovima nikad ozbiljnije ekonomsko-socijalne situacije izazvane epidemijom korona-virusa kad svaki dan ljudi ostaju bez posla i dohotka, takva tema mi se činila nerealnom.
Stava sam da svaki naš čovjek zaslužuje da živi u uređenoj, prosperitetnoj i na vladavini prava zasnovanoj Republici Srpskoj.
Kad je riječ o ljudima koji su stvarali Srpsku, to je posebno izraženo. No, ko su zaista sve stvaraoci Republike Srpske?
Mislim da je krug tih ljudi zaista širok. I dobro što je tako, zbog toga je Srpska i nastala, to je tajna ljubavi ogromnog broja ljudi prema njoj.
Svi borci, pogotovo oni na prvoj liniji fronta, njihove supruge koje samo one znaju kroz šta su prošle dok su same vodile računa o djeci, pa i njihova djeca, očevi, majke-svi oni su dali ogroman doprinos stvaranju Republike Srpske.
O onima koji su dali glavu i zdravlje za Srpsku, da i ne govorim. O moralnom dugu prema članovima njihovih najužih porodica, pogotovo da ne govorim.
Svi muški članovi moje porodice su bili u ratu. Kao i većine mojih komšija i svih ljudi koje poznajem.
Čini mi se da oni koji su bili najbliže prvoj liniji nikad ništu nisu ni tražili od Republike Srpske da im se nadoknadi.
Nisu išli u rat da bi se naplatili. Bila je riječ o nekom unutrašnjem pozivu i porivu, ljudi su išli da brane svoje i nisu pričali posebno o tome.
Ni tad, niti danas. Ne znam kantar po kojem neko može da važe značaj za stvaranje Srpske na kojem bi njihov značaj bio manji od značaja ratnih političkih funkcionera.
Privilegovati danas privilegovane u ratu nije dobra poruka. Ona znači da u Srpskoj postoje ljudi prvog i drugog reda, a to nije zemlja za koju se toliko ljudi borilo.
Kao da neko želi da svi dobro upamtimo da političari svih partija i svih generacija ipak imaju posebno mjesto u društvu. Kao u onoj šali iz socijalizma, svi smo jednaki, ali su neki jednakiji.
Upravo su političari svih generacija u Republici Srpskoj oni koji su najodgovorniji što nam ne funkcioniše vladavina prava, što sistem nije uređen, što institucije ne rade po pravnoj normi, nego po nalogu moćnika, što je stvoreno društvo nejednakih šansi za uspjeh, što, na kraju krajeva, postoje ogromni socijalni problemi.
Ne trebaju zbog tih rezultata političari biti stimulisani. Nema smisla.
Pogotovo kad znamo da je čitav niz ratnih funkcionera, nažalost, osramotio veliki cilj za koji se narod borio.
Da li smo zaboravili koliko je ratnih profitera stvoreno tih godina? Da li smo svjesni da kandže protivpravnog ponašanja sežu do današnjeg dana? Da li baš svi ti funkcioneri zaslužuju danas dodatne apanaže? Nisam siguran.
Naravno, znajući da kod nas oni najpošteniji najčešće najviše nastradaju, uvjeren sam da zaista među prvim poslanicima i ministrima ima i onih koji su radili pošteno i koji danas žive u teškim uslovima. Njima Republika Srpska i njene institucije zaista i trebaju da se oduže. Ali samo njima, ne onima koji žive sasvim pristojno. Njima treba pomoći, baš kao što je potrebno pomoći da i svi borci i drugi koji su pomogli stvaranju ove zemlje ne žive ispod socijalno-egzistencijalnog minimuma.
Ali, za to je potreban sistem, potrebna je pravna država koja zna kako pravi novac i kako ga redistribuiše tamo gdje je zaista potrebno.
Tad se ovakve stvari podrazumijevaju, ovako se samo stvara dodatni jaz između običnih ljudi i politike, a to je katastrofalno po dugoročnu perspektivu Republike Srpske.
O ličnom dostojanstvu poštenog svijeta među političarima koji živi loše i koji je prinuđen da ga narod gleda ispod oka da i ne govorim.