Parastos u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Goraždevcu Ivanu Jovoviću (19) i Panteliji Dakiću (12), koji su ubijeni kada su nepoznate osobe iz automatskog oružja pucale na djecu koja su se kupala na Bistrici, služio je episkop raško-prizrenski Teodosije.
Pomenu su prisustvovali predstavnici Kancelarije za KiM i predstavnici Srba u kosovskim institucijama koji su zajedno sa rodbinom i prijateljima stradalih obišli grobove ubijenih dječaka i spomenik žrtvama stradalim u NATO bombardovanju.
Zamjenik direktora Kancelarije za KiM Željko Jović, izjavio je da je za svakog normalnog čoveka svaki zločin veliko zlo, ali da kada se desi zločin usmjeren prema onima koji su tek zakoračili u život, onda je to nemjerljivo i najveće zlo.
– Ono što još više boli je što mi svake godine i odavde i sa svakog mesta sa stotine drugih mjesta širom KiM ponavljamo istu priču – tražimo da se pronađu i kazne i počinioci i njihovi nalogodavci, rekao je Jović.
– Ja danas hoću da ponovim, da je prije 12 godina kada je ovaj zločin učinjen krivica bila na onima koji su pucali i na zločincima koji su cijelu akciju osmislili i naredili, rekao je on.
– Danas poslije 12 godina krivica je na onima koji ne rade ništa, ili rade sve da se ti počinioci ne pronađu i ne kazne. Imaćemo strpljenja i istrajećemo da pričamo narednih godina, nećemo zaboraviti i insistiraćemo da pravda dođe po svoje, naglasio je Jović.
Pomenu je prisustvovao i zamenik kosovskog premijera Branimir Stojanović, koji je istakao da se zločin u Goraždevcu neće zaboraviti i da će ponavljati dokle god postoji i jedan Srbin u Prištini i jedna funkcija na kojoj su Srbi da ovo nije riješeno, da je ovo zločin koji nije kažnjen.
– Oni koji žele da grade sa nama normalnu budućnost koji žele da sa nama sarađuju moraju da riješe ovaj zločin kao što tražimo da se reši bilo koji zločin, to je ono što možemo da uradimo i što ćemo raditi, rekao je Stojanović. Moramo učiniti život boljim, život se posljednjih godina i u ovom mjestu i mnogim mjestima u kojima Srbi žive nije promijenio na bolje, ljudi nam odlaze, mnogi prodaju svoju imovinu, ukazao je Stojanović.
On je podsetio na poziv vladike raškoprizrenskog Teodosija da Srbi ne treba da prodaju svoja imanja obećavši da će se potruditi da život građana učine boljim i u tom svjetlu pomenuvši Zajednicu srpskih opština koja treba da bude formirana.
Uroš Staletović ispred kosovskog Ministarstva za zajednice i povratak podsjetio je da ubistvo djece iz Goraždevca i poslije više od jedne decenije nije rasvjetljeno, što je ocijenio tužnim i poražavajućim.
– Ovo je još jedan od niza slučajeva gdje počinioci nisu pronađeni. Ubistvo Pantelije i Ivana koji su tek trebali da grade svoju budućnost i ranjavanjeje još četvoro mladih je strašan zločin i pitanje ko je i zašto ubio nedužnu djecu ne smije da čeka odgovor, rekao je Staletović.
Ubice dječaka, i pored nagrade od milion evra i obećanja predstavnika UNMIK-a da će, kako su rekli, prevrnuti svaki kamen da ih nađu, nisu poznate, a za zločin nad nedužnom djecom ni poslije 12 godina niko nije odgovarao.
Tužilac Kancelarije specijalnog tužilaštva Kosova zatvorio je 2010. ovaj slučaj jer, kako je tada saopšteno iz Euleksa, istraga policije nije dovela ni do kakvih rezultata ili mogućih osumnjičenih, ali će ga ponovo otvoriti ukoliko se pojave nove informacije.
Prije 12 godina dok su se kupali u rijeci Bistrici ranjeni su Bogdan Bukumirić koji je tada imao 14 godina, Marko Bogićević (12), Dragana Srbljak (13) i tada 20-godišnji Đorde Ugrenović.
UNMIK je poslije napada saopštio da je nepoznat broj ljudi iz žbunja otvorio vatru iz “kalašnjikova” na pedesetak djece i mladih Srba iz Goraždevca.
Kosovska policija je u istrazi saslušala 75 svjedoka, a pretresla je i 100 kuća, bez konkretnih rezultata.
Ubistvo djece osudili su domaći i međunarodni zvaničnici, a zbog ovog tragičnog događaja održana je i sjednica Savjeta bezbjednosti UN.
Ubistvo na Bistrici smatra se jednim od četiri najveća zločina nad Srbima od 1999. i dolaska međunarodne misije na Kosovu.
Vinovnici su ostali van domašaja pravde kao i u slučaju ubistva žetelaca u Starom Grackom, ubistva porodice Stolić u Obiliću i ubistva putnika autobusa “Niš-ekspresa” kod Podujeva.
U Goraždevcu danas živi manje od 1.000 Srba u potpunom albanskom okruženju.