Sve dok lik ne dobije ličnost – ne može mu se vjerovati. Bez ličnosti, lik može raditi smiješne ili tužne stvari, ali se ljudi s njim ne mogu poistovjetiti jer izgleda nerealno. Bez ličnosti priča u kojoj se on nalazi ne može doprijeti do publike…
Volt Dizni rođen je 5. decembra 1901. godine u Čikagu, kao četvrto od petoro djece u porodici Dizni. Njegov otac bio je Elijas, čovjek irsko-kanadskog porijekla, a majka Flora Kal njemačko-američkog. Najduži period djetinjstva proveo je u Marselinu, gdje je počeo da crta, slika i prodaje slike komšijama i porodičnim prijateljima.
Sa porodicom se preselio u Kanzas Siti 1911. godine, gdje je otkrio ljubav prema vozovima. Njegov ujak Majk Martin bio je mašinovođa pa je Volt tokom ljeta radio na željeznici, prodavajući grickalice i novine prolaznicima.
Pohađao je srednju školu u Čikagu, gdje je crtao stripove za školske novine. Takođe je išao i na časove crtanja i fotografije, a noću je odlazio na predavanja na Akademiji lijepih umjetnosti. Kada je imao 16 godina, napustio je školovanje i odlučio da pristupi vojsci, ali su ga, međutim, odbili jer je bio maloljetan. Umjesto toga, učlanio se u Crveni krst i otputovao u Francusku na godinu dana kako bi tamo vozio ambulantna kola.
“Želim da budem umjetnik!”
Po povratku iz Francuske roditeljima je rekao da želi da bude umjetnik, na šta mu je otac odgovorio da od toga neće moći da zaradi dovoljno novca za život. “Ipak ću pokušati”, odgovorio je Volt i, kao što sada znamo, nije pogriješio u ambicioznoj odluci.
Godine 1919. ponovo se preselio u Kanzas Siti kako bi tražio zaposlenje kao crtač novinskih stripova. Brat Roj našao mu je posao u studiju “Pesmen-Rubin”, gdje je Volt upoznao poznatog ilustratora Uba Iverksa. Od tada Dizni je radio kao ilustrator za kompaniju iz Kanzas Sitija, praveći reklame. Otprilike u to vrijeme počeo je da eksperimentiše sa kamerom praveći ručno crtane animacije. Nedugo poslije odlučio je da otvori svoj studio za animacije. Prvi koga je zaposlio bio je Fred Harman. Volt i Harman sklopili su dogovor sa pozorištem u Kanzas Sitiju, koje je pristalo da prikazuje njihove crtaće. Crtani filmovi su bili jako popularni pa je Dizni uspio da kupi sopstveni studio. Zajedno sa svojim zaposlenima napravio je seriju sedmominutnih bajki u kojima je kombinovao glumce i animirane likove. Ovu seriju nazvao je “Alisa u zemlji crtaća”. Do 1923. godine studio je postao preopterećen dugovima i Dizni je bio primoran da proglasi bankrot.
Krađa autorskih prava za zeca Osvalda i stvaranje Mikija Mausa
Volt i njegov brat Roj uskoro su sakupili ono malo novca što im je ostalo i preselili se u Holivud. Iverks se takođe preselio u Kaliforniju pa su tako njih trojica pokrenuli “Studio braće Dizni”. Prvi posao sklopili su sa distributerkom Margaret Vinkler za prikazivanje serije crtaća o Alisi. Takođe su stvorili lika Osvalda, srećnog zeca, a za svaki crtać o njemu svako od njih dobijao je po 1.500 dolara. Godine 1925. Dizni je zaposlio ilustratorku Lilijan Baunds koja je radila mastilom i bojom. Nakon kratkog udvaranja par se vjenčao.
Nekoliko godina kasnije Dizni je otkrio da su Vinklerova i njen muž Čarls Minc ukrali autorska prava na lika Osvalda i da su svi iz studija braće Dizni, osim Iverksa, prešli da rade za njih. Braća Dizni, zajedno sa svojim suprugama i Iverksom, odmah su proizveli tri nova crtana lika, uključujući i novog lika na kome je Volt radio – Mikija Mausa. Prvi kratkometražni crtani filmovi u kojima je glavni lik bio Miki bili su crno-bijeli crtaći bez zvuka: “Lud za avionom” i “Galopirajući Gaučo”, ali tvorci nisu pronašli nikoga ko bi ih prikazivao.
Mikijevi prijatelji – Mini, Paja Patak, Šiljo i Pluton
Kada je zvuk konačno zauzeo svoje mjesto u filmskoj industriji, Dizni je stvorio treći kratkometražni crtani film sa glasovima i muzikom, koji se zvao “Parobrod Vili”. Volt je pozajmljivao glas Mikiju u ovom crtaću koji je od trenutka emitovanja postao senzacija. Godine 1929. Dizni je stvorio “Šašave simfonije”, u kojima su se pojavili Mikijevi novi prijatelji, uključujući Mini, Paju Patka, Šilju i Plutona. Jedan od najpopularnijih crtanih filmova “Cvijeće i drveće” bio je i prvi crtani film u boji i prvi koji je osvojio “Oscara”. Godine 1933. “Tri praseta” sa svojom pjesmicom “Ko se boji vuka još?” postala su simbolična za zemlju koja se nalazila usred Velike depresije – Velike krize.
Prvi dugometražni crtani film
Godine 1937, 21. decembra, u Los Anđelesu održana je premijera prvog dugometražnog crtanog filma “Snježana i sedam patuljaka”. Ovaj crtani film je zaradio nevjerovatnih 1.499.000 dolara uprkos Velikoj krizi. Tokom narednih pet godina Diznijev studio stvorio je još nekoliko dugometražnih filmova – “Pinokio”, “Fantazija”, “Dambo” i “Bambi”.
Smetnja poslovanju studija odlikovala se u vidu štrajka ilustratora 1941. godine. Mnogi od njih dali su ostavku, a studiju je trebalo nekoliko godina da se potpuno oporavi. Četrdesetih godina Dizni je stvarao crtane filmove tako što je spajao više kratkometražnih, ali se 1950. godine opet fokusirao samo na dugometražne. Te godine izašao je crtani film “Pepeljuga”, sljedeće “Alisa u zemlji čuda”, zatim “Petar Pan” (1953), film “Ostrvo sa blagom” (1950), “Lunja i Maza” (1955), “Uspavana ljepotica” (1959) i “101 dalmatinac” (1961). Sve u svemu, Diznijev studio proizveo je više od sto filmskih prikaza.
Pjesme iz crtanih filmova
Ljubitelji Diznijevog stvaralaštva osim njegovih crtanih i igranih filmova vole i pjesme koje su se u njima mogle čuti. Numere poput “Bare Necessities” (“Knjiga o džungli”), “Under The Sea” (“Mala sirena”), “Someday My Prince Will Come” (“Snježana i sedam patuljaka”), “Once Upon a Dream” (“Uspavana ljepotica”) su samo neke koje su generacijama obilježile djetinjstvo.
Međutim, istorijski podaci kažu da je jednu pjesmu Dizni posebno volio… U pitanju je numera “Feed The Birds” iz filma “Meri Popins”, koju je izvela legendarna glumica Džuli Endrjuz. Pjesmu su napisala braća Šerman, Ričard i Rober, i ona govori o staroj prosjakinji koja sjedi na stepenicama katedrale Svetog Pavla u Londonu i prodaje prolaznicima prezle kako bi mogli nahraniti golubove.
“Disneyland” i smrt
Dizni je takođe bio među prvima koji je koristio televiziju za prikazivanje zanimljivog sadržaja. Serije “Zoro” i “Dejvi Kroket” bile su veoma popularne među djecom, kao i “Klub Mikija Mausa”. “Čudesni svijet boja Volta Diznija” bila je popularna emisija koja se emitovala nedjeljom uveče i koju je on koristio kako bi promovisao svoj novi tematski park “Disneyland”. Njegov posljednji veliki uspjeh bio je igrani film “Meri Popins”, u kojem je kombinovao animirane likove i glumce.
Diznijev tematski park, vrijedan 17 miliona dolara, otvoren je u ljeto 1955. godine, a postao je poznat kao mjesto gdje djeca mogu sa svojim porodicama da istražuju i upoznaju njegove likove. Za vrlo kratko vrijeme park je desetostruko vratio početni ulog i zabavljao turiste iz cijelog svijeta.
Godine 1966. Voltu je dijagnostikovan karcinom pluća. Preminuo je 15. decembra 1966. godine u 65. godini. Dugo nakon njegove smrti kružila je priča da on zapravo nije umro, već da je zaleđen u kapsuli, odakle bi jednog dana izašao i nastavio da živi u nekom drugom vremenu. Ova priča nikada nije potvrđena niti postoje neki dokazi koji joj govore u prilog, ali zaživjela je u svijetu kao moderan mit.
Volt Dizni ostaće upamćen kao čovjek koji je vizijom, maštom i kreativnošću uljepšao djetinjstva mnogih generacija, kao neko čiji uticaj se vidi i danas, možda i jače nego ikad, kroz nasljeđe koje je ostavio i koje nikad neće izblijedeti.
A šta bi mogla biti tajna uspjeha ovog čovjeka? Najkraće rečeno, to je neodoljiva privlačnost njegovih likova, priča i načina prikazivanja. Stvorio je svijet koji je veći dio čovječanstva zavolio, a to znači da je umio da istakne bar najmanji zajednički činilac cjelokupnog ljudskog roda, bez obzira na sve razlike koje među nama postoje. Našao je najtanje strune koje nas povezuju i na njima je svirao.
Citati
* Od svih izuma masovne komunikacije do danas jedino još slike govore jezikom koji je najrazumljiviji najvećem broju ljudi.
* Svi naši snovi se mogu ostvariti ukoliko imamo hrabrosti da ih slijedimo.
* Ukoliko nešto možeš sanjati – možeš to i uraditi!
* Prvo – razmišljaj. Drugo – vjeruj. Treće – sanjaj. I konačno – usudi se.
* Smijeh je vanvremenski, mašta ne može da ostari, snovi traju vječno.
* Mi stalno idemo naprijed, otvaramo nova vrata i radimo nove stvari zbog toga što smo radoznali. Radoznalost stalno vodi novim putevima.
* Prepune učionice i poludnevne sesije u njima su tragično upropaštavanje našeg najvećeg resursa – umova naše djece.
* Radije bih zabavljao ljude uz nadu da će nešto naučiti, nego ih učio nečemu s nadom da će se zabaviti uz to.
* Razlika između pobjeđivanja i gubljenja je uglavnom neodustajanje.
* Ako ste radoznali, pronaći ćete puno zanimljivih stvari kojima se možete baviti. Ali, jedina stvar pomoću koje ćete nešto postići je hrabrost.
* Uradite dobar posao. Ne morate brinuti o novcu, on će se sam pobrinuti za sebe. Uradite dobar posao i neka vam on bude glavni adut.
(Bojana Petković/Nezavisne – Foto: Walt Disney/Facebook)