Glumac Jovo Maksić je pažnju publike privukao brojnim ulogama u najznačajnijim filmskim ostvarenjima koja se tiču stradanja običnog čovjeka u ratnom vihoru. Porijeklom iz Krajine, Maksić je i sam prošao redove izbjegličke kolone patnje u nadi za boljim životom, a umjetnost mu je pružila prostor ostvarenja za kojim je tragao i pronašao se u potpunosti. U pozorištu, je kako kaže, često igrao i komediju, a priznaje da voli da se oproba u različitim žanrovima, iako su mu već neke uloge obilježile život, pa će zasigurno ostati upamćen generacijama kao Ilija, Kosta ili Miladin.
Jovo Maksić je u filmu „Heroji Halijarda“, skoro vizuelno neprepoznatljiv, odigrao ulogu prijekog vojvode Miladina Brkića koji je glavni negativac u filmu. Njegov lik konstruisan je na osnovu života Milutina Jankovića, stvarne istorijske ličnosti sa kojom dijeli niz osobina i postupaka i specifičan vizuelni identitet ratnika toga doba. Da bi se još više naglasila brutalna narav Brkićeva i egzekucije koje sprovodi, pominje se u filmu činjenica da ga je vođa okumio kako bi ga „smirio“. Sam Maksić je priznao da mu je, nakon što je pročitao scenario za film, lik Miladina djelovao interesantno, iako je nagtivac, i da je pažljivo raslojavao sve.
– Kao glumac se uvijek trudim da opravdam lik koji igram, ka kakav on bio, a u ovom slučaju sam igrao lik negativca koji je izuzetno složen. Morao sam, na neki način da nađem tu mrvu zla u sebi, tu negativnost, pa da je izvučem u svrhu odbrane Miladinovog lika. Mi ljudi, koliko god to kompleksno bilo, imamo nekad tu mrvu zla u sebi, a neki imaju i mnogo više zla, u lopatama, što bi se reklo – ispričao je Maksić.
Govoreći o čojstvu i junaštvu, Maksić smatra da sposoban čovjek ne znači nužno biti i dobar čovjek jer postoji niz loših primjera oko nas i onih koji ne osjećaju nikakvu empatiju jer se svijet otuđio.
– Svaki dan se trudim da budem dobar čovjek i da nahranim tog dobrog vuka u sebi. Mi ljudi smo nesavršeni i imamo i onu lošu stranu što je neminovno. Danas je ta loša strana pogotovo došla do izražaja pa je zaista poduhvat svaki dan čuvati dobro u sebi. Ja se zaista trudim da tako razmišljam, da vjerujem u dobro i da to prenesem i svojoj djeci, da znaju da nam je empatija neophodna – rekao je Maksić za „Novosti“.
Scena iz filma ”Heroji Halijarda”
Jovo je, kako je svojevremeno govorio, postao glumac „spletom okolnosti tokom nesrećnih godina“.
Prisjećajući se, baš tih, ratnih godina, kaže da je tokom ljeta 1993. i 1994, postojao teatar koja je narodu odvlačio pažnju od rata i svakodnevnih problema. Nakon što je pogledao nekoliko predstava, nešto se probudilo u srcu i poželio je da osjećanja pokaže kroz umjetnost. Prošao je audicije u Kninu, Vukovaru, Belom Manastiru, a onda ga je dočekao u konačnici Beograd i tada je rekao samom sebi da će nastaviti da pliva u glumačkim vodama. Nakon što je upisao Akademiju, došao je na klasu profesora Bajčetića koji je, kako se priča, uspio „isklesati ljuti, dinarski kamen“. Sva ta iskustva su mu pomogla u građenju maestralnih likova u karijeri, kao što je i skorošnje glumačko ostvarenje u filmu „Oluja“ gdje je odigrao ulogu Ilije, jednog od Srba koji su se našli u koloni na Petrovačkoj cesti za vrijeme „Oluje“.
– Prošao sam u životu toliko što neko možda ne prođe ni za čitav život, ali sva ta iskustva i slojevi emocija su mi pomogli u glumačkom zanatu i poslu kojim se bavim. U mom slučaju je to bilo plus, pomoglo mi je da oživim neke uloge, naročito ove koje se vezuju za ratnu tematiku, mada u pozorištu sam često igrao i komedije, pa sam navikao i na taj žanr koji nije nimalo jednostavan. Svaka uloga je priča i svakoj pojedinačno pristupam, tu nema univerzlanog recepta. Kroz proces otkrivam sam koje su to spone gdje se mogu povezati sa likom. Uvijek sam se pazio zamke da odem od lika u ličnu ispovijest. Ipak, postoje reditelj i scenarista, koji su zaduženi da sa mnom nađu balans i da o svemu otvoreno pričamo. Kontradiktorno zvuči ali Bogu hvala, pa mi je život bogat i ovakvom teškom temom koju mogu na jedan način da iskoristim, tako da se smatram blagoslovenim čovjekom. Mogu da se poistovijetim – kaže Jovo Maksić.
„Heroje Halijarda“ karakterišu kao ratna dramu o njavećoj akciji spasavanja savezničkih pilota 1944. godine, a u pozadini istorijskog događaja je porodična priča o tri brata Jovića i njihovoj porodici, razapetoj između suprotstavljenih ideologija. Dok se Mirko bori u odredima Jugoslovenske vojske u otadžbini, Sreten se pridružio partizanima, a Ilija je najmlađi muški nasljednik, koga otac želi da sačuva od sigurne smrti. O akciji „Halijard“, Maksić kaže da se u istoriji nije dovoljno pričalo, ali da mnogo znači ekranizacija koju će genracije gledati.
– Ovo je film koji u prvi plan stavlja ljudsku patnju. A nije mala stvar kada već siromašnim srpskim seljacima dođu američki vojnici i onda oni s njima u velikoj bijedi dijele i tu posljednju koru hljeba u zajedništvu, bez obzira na sve razlike. A i porodicama je bilo teško kao što smo mogli vidjeti u filmu da su njihovi sinovi najviše propatili i da je njihovim roditeljima bilo najteže gledati mladost kako gine, a pogotovo kada su na različitim ideološkim stranama, pa kad ide brat na brata. Mislim da mladi treba kroz ovaj film da nauče o humanosti i ljudskosti prije svega, a onda i istoriji i herojstvu srpskog naroda u teškim vremenima. Iako smo bili mali narod, mi smo spasili mnogo života i od svojih usta podijelili što imamo s drugima. Mladi moraju naučiti da razdor među bratskim narodima ne smije postojati, pogotovo u porodici koja je iznad svega najvažnija. Mi smo jedna porodica svi ovdje. Šta se tamo dešava u bijelom svijetu, toga je uvijek bilo i uvijek će biti. Najgore je kad ide brat na brata, a u ratu je sve sivo, nema crno ni bijelo. Mi moramo kolektivno da prihvatimo odgovornost, da zajedno se dogovorimo oko istorije i učimo mlade da se nikad ne ponove ratovi, da je iznad svega dobrota i čast – rekao je Maksić.
Prvi put se Jovo Maksić pred publikom pojavio u seriji „Lift“ 2004, zatim i u filmu „Guča“ dvije godine kasnije. Glumačku vještinu nastavio je da pokazuje u predstavama Beogradskog dramskog pozorišta, zatim u filmovima „Isceljenje“, „Bela vrana“, „Zaspanka za vojnike“, „Kralj Petar Prvi“, „Otac“, i u serijama „Besa“, „Grupa“, „Švindleri“, „Južni vetar“. Sterijina nagradu je dobio 2012. za ulogu u komadu „Bunar“, Egona Savina. Pohvale je dobio i za uloge u seriji „Kosti“. Maksić je uvjerljivo dočarao lik Koste Govoruše, izbjeglice iz Krajine. publika ga je gledala i u serijama „Klan“, „Nečista krv“, „Crna svadba“ i „Tajna vinove loze“, kao i u filmovima „Koridor 92“, „Lihvar“, „Jedini izlaz“, „Dara iz Jasenovca“, a glavnu ulogu Ilije je dobio u filmu „Oluja“. trenutno završava sedmogodišnji projekat jedne serije koju će publika uskoro gledati, a očekuju ga i premijere novih predstava u BDP.
Vecernjenovosti.ba (Foto: mondo.ba)
Glumac broj jedan u Srbiji.