Kada je vulkan Vesuvius eruptirao 79. godine p.n.e, istopljeni kamen, vreli ostaci i otrovni gasovi su ubili skoro 2.000 ljudi u obližnjim gradovima antičke Italije Pompeji i Herkulaneumu.
Ono što mnogo ljudi ne zna je da nisu svi poginuli. Gdje su onda otišle izbjeglice koje se nisu mogle vratiti u svoje domove? S obzirom na činjenicu da je u pitanju antički svijet, nisu daleko otputovali. Mnogi su ostali na obali južne Italije, naseljavajući zajednice Cumaee, Napulja, Ostie i Puteoli, sudeći po novoj studiji.
“Određivanje lokacija na koje su izbjeglice otišle je bio veliki zadatak, a istorijski izvori su razbacani po cijelom svijetu”, rekao je naučnik Stiven Tak, profesor na univerzitetu u Ohaju. Kako bi otkrili gdje su svi ti ljudi otišli, naučnici su odredili nekoliko kriterijuma po kojima će pretraživati istorijske izvore, koji su uključivali dokumente, inskripcije, artefakte i antičke infrastrukture. Na primjer, Tak je napravio bazu podataka sa porodičnim imenima koja su bila specifična za Pompeju i Herkulaneum. Nakon toga provjereno je da li su se ta imena pojavljivala bilo gdje drugo nakon 79. godine p.n.e. Traženi su i znakovi jedinstvene kulture ova dva grada kao što su religijsko obožavanje Vulkanusa, boga vatre, ili Venere Pompeane, zaštitnice grada Pompeja. Ovakvi tragovi su se pojavili u obližnjim gradovima nakon vulkanske erupcije. “Veliki trag su bili i projekti koji su započeti u to vrijeme, zbog velikog influksa izbjeglica. To je zbog toga što je između 15.000 i 20.000 ljudi živjelo u Pompeji i Herkulaneumu, a većina je preživjela”, rekao je Tak. Jedan od preživjelih po imenu Kornelijus Fuskus je kasnije umro u današnjoj Rumuniji. “Prvo je pobjegao iz Pompeje, zatim se naselio u Napulju, a onda se pridružio vojsci”, izjavio je Stiven Tak.
Tokom svojih istraživanja naučnici su pronašli i grobnicu žene po imenu Vetia Sabina u Napulju, na kojoj je urezana riječ “have”. Ova riječ na dijalektu koji se pričao u Pompeji znači “dobrodošli”, a pronađena je ispred mnogo ulaza u kuće spaljenog grada. “Moje studije drastično umanjuju stvaran broj Rimljana koji su uspjeli pobjeći”, rekao je Tak. “Mnogi od njih su bili migranti ili robovi, i njihova imena nisu nigdje zapisana.”
(agencije)