Bajkovita melodrama sa elementima komedije u režiji Petra Ristovskog, film “Bilo jednom u Srbiji”, koji je svoju turneju počeo je u Leskovcu 6. marta, oduševio je publiku na svečanim premijerama koje su se nastavile širom Srbije.
Uz plejadu naših poznatih glumaca: Viktora Savića, Teodore Ristovski, Nemanje Oliverića, Radovana Vujovića, Slobode Mićalović, Mikija Manojlovića, film nam prikazuje zlatno doba Leskovca 20-tih godina prošlog vijeka kada je tekstilna industrija doživljavala procvat, a grad saznavao o velikom i boljem svijetu u bioskopu kafane Pariz.
Film autora i producenta Zvonimira Šimuneca i izvršnog producenta Miroslava Mogorovića, sniman je dvije godine na autentičnim lokacijama juga Srbije, nastao je u produkciji Le Filma iz Leskovca i koprodukciji Media House, DME Video, Soul Food Films.
Leskovačka drama u tri čina spaja bajku sa istorijom. Autori su na film prenijeli specifičan duh i humor koji je i danas pogonsko gorivo za vanvremensku fabriku smijeha, a sjećanje na čuvene leskovačke porodice čije je preduzetništvo prije jednog vijeka bilo inovativno je inspiracija za našu priču. Bilo jednom, neka bude opet!
Poratna je 1922. godina. Poslije potucanja po bijelom svijetu dva prijatelja Dine i Cone se vraćaju u rodni kraj, varošicu na jugu Srbije.
Dolazeći u oronuli Leskovac u njemu zatiču – Dine svoj ruinirani bioskop, a Cone spostvenu sahranu! Poslije rata Dine (Nemanja Oliverić) se nekim čudom zatekao u Parizu gdje je naučio o ljepotama života u velikoj metropoli, upoznao lijepe Parižanke i otkrio novi medij – film. Cone (Viktor Savić) je poslije ranjavanja i amnezije završio u Mančesteru, tadašnjoj prijestonici industrijskog razvoja, gdje je načio kako se samo kroz crni fabrički dim i težak rad stiže do uspjeha.
Opijeni pobjedom u ratu i nepovratno inficirani “duhom slobode i napretka” koji su osjetili u “velikom svijetu”, dva mladića vraćaju se u svoju varošicu, Cone sa željom da povrati ugled, ali i svoju staru ljubav, a Dine da ljubav pronađe.
Prvi svjetski rat je odvojio Coneta od vjerenice Zorke (Teodora Ristovski). Kako su ratne strahote i amnezija učinile da varoš Coneta proglasim mrtvim, tako je poslije pet godina čekanja, Zorka nevoljno dala pristanak da je otac uda za ratnog liferanta Aćiam Prokića (Radovan Vujović). Tu počinje borba dva istrajna suparnika, a svaki od njih ima svoje argumente.
Dine po povratku u Leskovac rješava da obnovi svoj oronuli bioskop, ali i da u svom malom gradu pokrene filmsku industriju i da cijelom svijetu prikaže ljepote (ljepotice) Juga Srbije.
Pored svih silnih ljepotica koje su prodefilovale ispred Dinetove kamere, njegovo oštro oko se zaustavilo na Ružici, lokalnoj usjedjelici koju je mala sredina prozvala urokljivom. Ružica (Sloboda Boba Mićalović) živi sa majkom i ima tužnu sudbinu da se svakom njenom muškarcu dogodi nesreća, zato momci i bježe od nje “kao đavo od krsta”. Dine pomalo hazarderske prirode odlučuje da rizikuje i ašikuje sa Ružicom. On u Ružici, povučenoj djevojci koja se družila sa ovcama, budi senzualnost i ona postaje mlada dama izuzetnog stila.
Odolijevajući svim iskušenjima dva prijatelja počinju da žive svoje snove, Cone kao industrijalac koji osniva fabriku tekstila, a Dine kao sineasta. Uz diskretnu i mudru pomoć bogatog gazda Mite (Miodrag Miki Manojlović) dva prijatelja korak po korak učmali gradić pretvaraju u modernu evropsku varošicu.
U filmu su brilijantne uloge ostvarili i: Zoran Cvijanović, Mira Banjac, Dragan Petrović Pele, Boža Marjanović, Andrija Stoilković…kao i Ivan Bekjarev kome je ovo posljednja uloga. Na scenariju su radili: Đorđe Milosavljević, Vladimir Andrić, Zvonimir Šimunec, saradnici na scenariju su Petar Ristovski i Majda Šimunec, scenografkinja je Ana Milošević, kostimografkinja Dragica Laušević, a direktor fotografije je Dalibor Tonković, prenosi B92.
NEZAVISNE