U martu prošle godine Si Đinping je postao najmoćniji kineski lider još od Mao Cedunga, kada je njegova Komunistička partija izglasala da može da bude doživotni predsjednik. Devet mjeseci kasnije, nad njegovom vladavinom se skupljaju crni oblaci.
Ove godine, koja bi mogla da bude najvažnija u njegovom životu, pred njim su brojni izazovi.
Način na koji se bude nosio sa njima ove godine, mogao bi da odluči budućnost Kine, ali i to na koji način će on biti zapamćen.
Svakih deset godina, serija važnih ili kontroverznih godišnjica stvara uslove takozvane “savršene oluje” za Peking.
Za Sija i Komunističku partiju jedan od najvažnijih događaja biće 70. godišnjica osnivanja Narodne republike Kine prvog oktobra.
Stranka će slaviti i svoj ekonomski uspjeh i svoju neočekivanu dugovječnost – premašivši životni vijek Sovjetskog Saveza, nekadašnje komunističke supersile koja se srušila 1991. godine nakon 69 godina.
Rana Miter, direktor Univerzitetskog kineskog centra na Oksfordu, izjavio je za CNN da će se Peking uoči godišnjice fokusirati na slavljenje vođa komunističke revolucije.
– Si će nastojati da poveže svoja trenutna dostignuća sa svojim naslijeđem – rekao je on.
Ove godine se obeležava i 100 godina od studentskih protesta 4. maja koje Komunistička partija smatra važnim za njeno nastajanje.
Međutim, nisu svi važni datumi ove godine i prilika za proslavu – neke od njih bi Si najradije želio da svijet zaboravi.
Tako je na primjer 4. juna 30 godina od masakra na trgu Tjenanmen, u kome su hiljade civila nastradale. O tom događaju je i danas u Kini gotovo zabranjeno da se javno govori.
Takođe, obilježava se 20 godina od brutalnog gonjenja onih koji praktikuju falun gong, budističko učenje, kao i 60 godina od kako je dalaj lama pobjegao iz Tibeta, a te događaje Peking ne voli da pominje.
Ali nisu samo osjetljivi datumi ti koji prijete da izazovu glavobolju za Sija u 2019. godini. Nakon decenija rasta na više frontova, ekonomija Kine se usporava. Pokušaji da se riješi problem velikog duga u cijeloj zemlji doveli su do usporavanja razvoja infrastrukture i investicione potrošnje, dok su se stope rasta BDP-a takođe usporile. Čak su i uglavnom previše optimističke zvanične izjave Komunističke partije postale obojene pesimizmom.
Iako se Si suočava sa velikim domaćim problemima i izazovima u 2019. godini, spoljni faktori bi ipak mogli da budu najteži. Peking se suočava sa rastućim pritiscima iz Sjedinjenih Država na različitim frontovima, od ekonomije do politike i vojske.
Sukob sa SAD
Tokom protekle godine SAD pod vođstvom Donalda Trampa su nametnule carine Kini u vrednosti od više stotina milijardi dolara i to je imalo velike posljedice po ekonomiju Pekinga.
Trenutno je trgovinski rat na “stendbaju” do 1. marta, nakon ličnih pregovora Trampa i Sija. To je i ostavilo kineskog predsjednika da se bori sa stresom početkom godine – on mora da proba da umiri SAD, ali da im ne da previše ustupaka. Čak i ako Si može da okonča trgovinsku krizu, Trampova administracija je otvorila nove frontove u svojim sporovima sa Pekingom, uključujući sve veće prisustvo u Južnom kineskom moru i optuživanje Kine zbog ekonomske špijunaže.
Čini se da Si ne očekuje da u skorije vrijeme riješi ove ekonomske probleme, naročito ne trgovinski sukob sa Trampom.
Da li je Si sam sebe učinio ranjivijim?
Ironija je u tome što je Si uklanjanjem limita na predsjednički mandat, čime je postao jedan od najmoćnijih ljudi u istoriji Kine, istovremeno sebe učinio ranjivijim.
U protekle dvije godine, moć u Kini se sve više koncentrisala u rukama Komunističke partije. Unutar partije, Si je jasno konsolidovao svoju kontrolu.
Nigdje to nije bilo očiglednije nego u njegovom uklanjanju ograničenja predsjedničkog mandataa. Ali tako što je sebe jasno stavio na vrh piramide, sam je sebe i učinio podložnijim kritikama ukoliko stvari pođu loše po Kinu, naročitio usljed okršaja sa SAD.
U Pekingu i među stručnjacima sve je veći utisak da je kineska vlada potcijenila Trampa, verujući da je američki lider pod kontrolom nakon što se 2017. godine činilo da ga je Si šarmirao.
Trampove brze akcije protiv Kine ostavile su njene lidere da preispitaju svoj pristup međunarodnoj diplomatiji, a neki od njih dovode u pitanje Sijevu tešku retoriku i agresivan stav posljednjih godina.
U međuvremenu, ekonomski liberali počinju da koriste carinske tarife kao izgovor za zalaganje za veću liberalizaciju kineske ekonomije, što je suprotno Sijevoj želji za većom državnom i stranačkom kontrolom.
Krenuvši u novu godinu, kineski lider mora da održi delikatnu ravnotežu između pomirenja, patriotizma, protržišnih reformi i kontrole vlade, jer pritisak na njega raste.
Ako Si ne uspije da uspješno vodi svoju zemlju kroz predstojeće nevolje, njegovi snovi o dugotrajnom opsatnku na vrhu mogli bi biti prekinuti, rekao je Miter.
– Omogućavanje nekome da ima više od dva mandata ne znači da će ta osoba zaista i imati više od dva mandata – rekao je on.
Srpskainfo