Vjerovao je da određene pjesme ili melodije podižu energiju i imaju sposobnost da se izbore sa pospanošću koju osjećamo neposredno poslije buđenja. Istraživanja su sada pokazala da Pitagora nije bio daleko od istine i da određeni zvuci zaista mogu bolje i brže da nas razdrijemaju.
Konkretno, naučnici tvrde da alarmi čija melodija „ima ispunjen i skladan ton“ (kao na primjer pjesma ABC koju izvodi „Džeksonovih 5“) imaju zvuk koji daje energiju slušaocu i odlične su za efikasno buđenje.
Ali kako bismo razumjeli zašto je to slučaj, prvo moramo da razumijemo kako naš mozak reaguje na složene stimuluse kada izađe iz stanja sna.
Važno je kako se osjećamo poslije buđenja
Niko ne voli da se osjeća ošamućeno kada se probudi. S druge strane, poznato je da način na koji se budimo može da utiče, ne samo na naše raspoloženje tokom dana, već i na naše kognitivna i mentalna postignuća.
U nekim slučajevima, ošamućenost poslije buđenja može biti jako opasna i nekoliko sati kasnije, jer smanjuje brzinu reakcija u donošenju odluka u nekim kritičnim situacijama, bilo u saobraćaju, bilo u rukovanju aparatima koje može ugroziti bezbjednost.
Ovo kognitivno stanje smanjene budnosti se naziva „inercija sna“ i nije nebitna jer može izazvati ozbiljne posljedice kod onih koji obavljaju visokorizične poslove, uključujući i vožnju.
Kako se mozak budi?
Kako su na osnovu preciznih snimanja mozga naučnici otkrili, prelazak iz sna u budnost ne funkcioniše po principu prekidaču za uključivanje i isključivanje.
Buđenje se odvija zahvaljujući složenim biološkim procesima, uključujući povećan protok krvi u mozgu.
Studije pokazuju da je određenim dijelovima mozga važnim za donošenje odluka u hitnim situacijama (prefrontalni kortikalni regioni) potrebno više vremena da se „pokrenu“ nego drugim oblastima (kao što su bazalne ganglije) koje su takođe važne za uzbuđenje.
To znači da možete biti budni, ali ne sasvim.
Istraživanja su takođe pokazala da je aktivnost krvotoka u mozgu smanjena nakon buđenja, u poređenju sa stanjem prije spavanja.
Stoga, budnost može djelimično da zahtijeva mehanizme koji podstiču preraspodjelu krvotoka u mozgu – nešto što određene vrste zvuka i muzike mogu da urade.
Još jedan faktor koji utiče na budnost je faza sna iz koje se budimo. Manje je vjerovatno da ćete se osjećati pospano ako se probudite iz laganog sna, u poređenju sa dubljim, sporim ili REM snom.
Laganu fazu sna karakterišu teta talasne frekvencije (mjerene na osnovu električne aktivnosti mozga) i može biti povezana sa osećajem pospanosti. U ovoj fazi spavanja, uzbuđenje od spoljašnjih stimulansa, kao što je alarm, može brzo izvući osobu iz sna.
Suprotno tome, dubok san ili spavanje sporog talasa sastoji se od frekvencija delta talasa, koje su povezane sa nesvesnošću. Ovo je faza spavanja koja je izazovnija za potpuno buđenje.
Efikasnost alarma takođe zavisi od starosti. Mladim odraslim osobama od 18 do 25 godina potrebni su glasniji alarmi nego starijima, a mlađima od 13 godina je potreban još viši prag glasnosti, nego adolescentima.
Možda će vam trebati alarm čak 20 decibela glasniji kada imate 18 nego kada budete imali 80 godina.
Da li frekvencija i melodija utiču na budnost?
Sve veći broj dokaza ide u prilog tezi da različiti zvukovi alarma mogu pozitivno uticati na naš učinak poslije buđenja.
Profesori Stjuard Mekfarlan i Adrian Dier sa Univerziteta u Melburnu, u radu objvavljenom 2020. godine, pokazali su da malu djecu bolje bude zvuci čija je frekvencija 500 Herca, nego oni od 2.000 i više.
Istraživanje nije sprovedeno i na odrasloj populaciji, ali istraživači pretpostavljaju da bi dobili slične rezultate.
Glasovna obavještenja, poput osobe koja viče „pobudi se!“ su efikasnija od zvukova i melodija viših frekvencija. Međutim, nisu efikasnija od alarma sa tonovima od 500 Herca, sličnih onima koji se mogu naći u većini mobilnih telefona.
Istaživače je zanimalo i kako kvalitet muzike, a prije svega melodija, utiču na budnost. Otkrili su da način na koji ljudi opisuju „melodičnost“ svojih alarma, takođe igra ulogu u tome koliko se osjećaju pospano poslije buđenja.
Oni koji koriste alarme čija melodija se lako pjevuši mnogo lakše se bude i bolje osjećaju od onih koji koriste standadne „bip“ alarme.
Imajući ovo na umu, istraživači su razvili prilagođenu ritmičnu melodiju koja je dovela do značajno boljih performanski odmah poslije buđenja i nešto kasnije, u poređenju sa standardnim zvučnim signalima.
I druge studije su takođe otkrile da je popularna muzika (koja se može opisati kao melodična) dobra za suzbijanje inercije sna poslije kratkotrajnog sna, a još više ako je to muzika u kojoj slušalac i lično uživa.