Haos u Latinskoj Americi sve više se širi, s obzirom na to da je već desetak država u previranjima kojima se ne nazire ni kraj, ni ishod, piše Euraktiv.
Dijelom je to jedna od globalnih posljedica finansijske krize između 2008. i 2016. godine, koja je porazbijala šeme i u bitno razvijenijim nacijama – Francuska bilježi godinu dana “žutih prsluka”, Velika Britanija tri godine ne uspijeva da riješi Brexit, Italija baulja kroz uspon i pad populizma.
Još većim dijelom je to posljedica specifičnog stanja u Latinskoj Americi, gdje je svjetska kriza zaoštrila tradicionalne razlike, ostavivši bez novca ionako siromašne, prenosi Blic.
Da sve bude gore, ni vođe koje su izbile na površinu kao nada siromašnih i potlačenih uglavnom nisu odoljele zovu korupcije i autoritarizma, ubivši tako ono nešto iluzija da put prema socijalnoj pravdi vodi kroz demokratske izbore, piše Euraktiv.
Stvorena je tako kritična masa nezadovoljstva i depresije u većini država, pa je dovoljna i naizgled bezazlena kap da se apatija prelije u proteste i nerede koji ne prestaju ni kada se ukloni njihov neposredan povod, na primjer poskupljenje gradskog prevoza u Čileu.
Čile je izazvao veliku pažnju u Evropi, zbog dva razloga.
Najprije, još nije zaboravljen krvavi državni udar koji je, nakon više od vijeka demokratskog uređenja, režirao nobelovac Henri Kisindžer, a sproveo general Augusto Pinoče.
Taj udar je i u Evropi uvjerio tadašnje evrokomuniste da im nikada neće biti dopušteno da dođu na vlast demokratski.
Drugo, u cijeloj Latinskoj Americi Čile je država s najvišim društvenim brutoproizvodom po glavi stanovnika, ali ni to nije dovoljno za građane u donjoj polovini lanca ishrane.
Protest u Ekvadoru je buknuo kada je predsjednik Lenin Moreno ukinuo subvencije za gorivo. Naknadno ih je vratio, ali protesti nisu prestali.
Bolivija je u fokusu, pošto je Evo Morales bio prisiljen na napusti predsjedničku funkciju i pobjegne u Meksiko, jer i opozicija i Organizacija američkih država tvrde da je prevarama obezbijedio pobjedu na nedavnim predsjedničkim izborima.
Kako navodi Euraktiv, Morales je autoritarizmom poništio nade koje su osvanule kada je prije 13 godina izabran za predsjednika kao prvi Indijanac na tom položaju.
U Paragvaju traju masovni protesti protiv predsjednika Marija Abda. Povod je sporazum sa Brazilom o hidroelektrani Itaipu, koji građani smatraju nepatriotskim.
Opozicija je pokrenula postupak opoziva predsjednika. Abdo je došao na vlast prije sedam godina kada je opozivom smijenjen dotadašnji predsjednik i bivši katolički biskup Fernando Lugo.
U Peruu je predsjednik Martin Vizkara raspustio Kongres zahtijevajući nove izbore.
Uslijedile su demonstracije svuda u zemlji. On je došao na vlast prošle godine kao potpredsjednik, pošto je izabrani predsjednik Pablo Kučinski podnio ostavku zbog optužbi da je bio umiješan u korupcijski skandal u vezi sa brazilskim “Odebreht S.A”.
Bivši predsjednik Alan Garsija ubio se u aprilu, dok je policija ulazila u njegov dom kako bi ga pritvorila.
Argentina je na izborima vratila na vlast “peroniste”. Predsjednik je Alberto Fernandez, a potpredsjednica bivša predsjednica Kristina Fernandez de Kirhner.
Zemlja je podijeljena, ponovo je insolventna i prijeti joj novi bankrot, navodi dalje Euraktiv.
Brazil je, takođe, podijeljen.
Predsjednik Žair Bolsonaro nije opravdao povjerenje desnice, na slobodu je pušten bivši predsjednik Lula da Silva, osuđen jer je takođe bio optužen da ga je potkupio “Odebreht”.
Ispostavilo se da ni tužilac u njegovu procesu nije bio nepristrasan, jer je sada Bolsonarov ministar, piše portal.
Venecuela je podjeljenija nego ikada, a Čavezov nasljednik Nikolas Maduro još je predsjednik, iako bi se prošle godine na njegov opstanak malo ko kladio, nakon nevidenog pritiska iz Vašingtona.
Kuba je i dalje između jednostranačkog socijalizma i povratka u obezvlašćeni kapitalizam.
Ukratko, nijedan sistem se nije pokazao kao trajni recept za kontinent enormnih socijalnih razlika, zaključuje Euroaktiv.
(Tanjug)