Lipicaneri, svjetski poznata pasmina konja, nastala je 1580. godine u Lipici u Sloveniji, a danas ih je u svijetu oko 8.000, čime se stekao uslov da ova vrsta koju odlikuju odlične opšte osobine sa izraženom atletskom građom i ljepotom bude nominovana za zaštitu kao nematerijalno kulturno dobro čovječanstva.
Zajedničku nominaciju 2018. godine pokrenuli su Slovenija, Hrvatska, Mađarska, Rumunija, Slovačka, Italija, Austrija i BiH.
Direktor Ergele “Vučijak” Miroslav Milanković izjavio za Srnu da očekuje da će ovo preduzeće, koje je od osnivanja 1946. godine do danas imalo mnogo i dobrih i loših trenutaka u svom funkcionisanju, zahvaljujući nominaciji uspjeti da se održi i za naredne generacije.
– Sama nominacija znači očuvanje ergele. Po tipizaciji grla koja je urađena iste godine kada je pokrenuta nominacija kod UNESKO-a naši konji su čistokrvni lipicaneri, čime se ne može pohvaliti ni sama Lipica, koja ima više linija i rodova, ali u dvojnom sistemu ergela – privatni uzgoj, dok smo mi sve uspjeli samostalno na samoj ergeli – istakao je Milanković.
Milanković je napomenuo da ulaskom u vlasništvo Vlade Republike Srpske, kao i od 2015. godine i dobijanja statusa javne ustanove u Ergeli “Vučijak” kreće pozitivan trend u razvoju, a uslovi rada za zaposlene i život lipicanera podignuti su na viši nivo.
Vlada Republike Srpske je, kaže on, ispunila sve što im je obećano, riješeni su imovinsko-pravni odnosi, radnici imaju redovna primanja, u toku su završni radovi na krovnoj konstrukciji na objektu za smještaj kobila.
Ipak, potrebno je još dosta ulaganja u objekte i mehanizaciju, ali i sam spoljašnji izgled ergele kako bi se ona mogla pojaviti na tržištu kao ozbiljan turistički potencijal koji samostalno obezbjeđuje dio svojih prihoda.
– Imamo veliki spisak želja, podrška republičke Vlade postoji, ali ne u dovoljnoj mjeri da bi se krug ergele i objekti doveli u stanje da posjetioci na prvi pogled požele duže ostati ili ponovo doći. Trenutno nemamo za ponuditi neke sadržaje, izuzev jahanja i iznajmljivanja kočija – pojasnio je Milanković.
On je ukazao da im osim većeg budžeta nedostaje i školovani kadar, prije svega za rad sa konjima za jahanje, nova oprema jer još uvijek koriste sedla iz vremena bivše Jugoslavije i nova mehanizacija za obradu zemljišta.
– Imamo predjele koje bi mnogi rado poželjeli, sami u potpunosti obezbjeđujemo zrnastu, kabastu i koncentrovanu hranu. Snalazimo se na različite načine onim čime raspolažemo, a uz malo više sluha i ulaganja moglo bi biti daleko bolje – kaže Milanković.
Prateći iskustva ergela iz drugih zemalja u pružanju usluga iz oblasti obrazovanja, turizma i ugostiteljstva, kao i organizovanja rekreativno-medicinskih aktivnosti iz Ergele “Vučijak” poručuju da je dio rješenja možda i u nekoj vrsti javnog partnerstva sa drugim zainteresovanim privrednicima.
Izgradnja ugostiteljskog objekta omogućila bi bolju i zanimljiviju ponudu ergele
– Imamo 20 hektara zemljišta u našem vlasništvu. Uz odobrenje Vlade Srpske mogao bi se dio ustupiti za izgradnju ugostiteljskog objekta čime bi i ponuda ergele bila veća i zanimljivija. Sa ulaganjem pet do šest miliona KM kapitala ovaj bi posjed zablistao – ističe Milanković.
Još jedan od problema sa kojim se suočavaju je i nepostojanje pravilnika o izgledu pasoša za kopitare na nivou BiH zbog čega nijedno grlo ne mogu prodati izvan granica BiH.
– Imali smo zainteresovanog kupca preko koga bi nekoliko naših konja otišlo u Francusku, Englesku i Njemačku, što bi nam bila ne samo finansijska injekcija već i izuzetna reklama, ali kako sada stvari stoje na Zapad ne možemo dalje od Gradiške – pojasnio je Milanković.
Lipicaneri sa prnjavorske ergele svoje mjesto našli su u sastavu jedinice Žandarmerije MUP-a Srpske. Šest grla ove prestižne rase konja angažovano je u konjici.
Odluku o upisu tradicije uzgoja konja lipicanera na listu svjetske baštine UNESKO-a trebalo bi donijeti početkom idućeg mjeseca. Na zasjedanju Međuvladinog komiteta za očuvanje nematerijalne baštine biće razmatran i prijedlog za uvrštenje Nevesinjske olimpijade u registar najbolje prakse očuvanja.
Iz Republike Srpske za sada su na UNESKO-ovoj listi nematerijalnog kulturnog nasljedstva upisani zmijanjski vez i branje trave ive na Ozrenu.