Eparhija raško-prizrenska apelovala je na Srbe na Kosovu i Metohiji da u vremenima represije i terora prištinskih vlasti ne popuštaju pred ucjenama i da na njih odgovore narodnim jedinstvom, hrabrošću, dostojanstvom, snagom i trpljenjem.
“U ovoj situaciji ne smemo da budemo malodušni. Ne smemo da dopustimo da budemo zastrašeni, jer svako nasilje dolazi iz straha i nesigurnosti, a svaki strah i briga iz nedostatka vere u Boga”, naglašavaju u Eparhiji.
U apelu Eparhije ističe se da je arogantno ponašanje vlasti u Prištini, prije svega, izraz kukavičluka i slijepe mržnje, jer je lako sprovoditi teror nad onima koji nisu zaštićeni i koji na Kosovu i Metohiji žive kao živi taoci.
“Upravo stoga ne smemo da popustimo pred ucenama, vać da se za svoja prava borimo mirno, dostojanstveno, ostajući pre svega odani Bogu i privrženi ovom čudesnom prostoru, gde vekovima živimo i opstajemo”, poručuju iz Eparhije.
U apelu vjernom narodu Eparhija je poručila da svi treba da imaju na umu da se ono što se na nepravdi gradi prije ili kasnije urušava, što vrijedi za sve moćnike ovoga svijeta koji zloupotrebljavaju silu i vlast protiv onih koji nisu zaštićeni.
Iz Eparhije su ukazali da apel šalju zato što osjećaju obavezu i potrebu da ohrabre srpski narod, ističući da su Srbi na Kosovu i Metohiji svakim danom sve više izloženi otvorenoj represiji kosovskih vlasti i to kao nikada do sada od završetka oružanog sukoba 1999. godine.
Kako ističu u Eparhiji, Priština sprovodi institucionalni teror s ciljem da se srpski narod podstakne na iseljavanje i napuštanje prostora na kojima vekovima živi.
“Svakodnevna gruba manifestacija policijske sile, pretresi, hapšenja, neosnovani pritvori, pretnje, onemogućavanja primanja penzija i socijalnih doprinosa, uz grubo tolerisanje nametnutih albanskih opštinskih vlasti na severu Kosova koje nemaju legitimet većine građana, koriste se kao sredstvo prisile i protiv našeg naroda kome se onemogućavaju normalan život, osnovna prava i slobode”, navodi se u apelu.
U Eparhiji konstatuju da su za vlasti u Prištini Srbi bili i ostali građani drugog reda, što se vidi na svakom koraku bez obzira na licemjerna pozivanja na Ustav i zakone Kosova, po kojima bi svi građani trebalo da imaju ista prava, a najugroženiji da budu posebno zaštićeni.
“Ovakvo ponašanje ne samo da ne doprinosi rešavanju problema, već produbljuje nepoverenje, stvara etničke barijere i netrpeljivost i ruši sve one mostove koji su do sada bili izgrađeni između srpskog i albanskog naroda na Kosovu i Metohiji”, ukazuju u Eparhiji.
Prema njihovoj ocjeni, ovakva situacija kratkoročno možda koristi vlastima u Prištini, ali dugoročno sve ljude i narode na Kosovu i Metohiji drži kao taoce nestabilnosti, neizvjesnosti i teške ekonomske situacije, zbog čega nije čudo da toliko veliki broj mladih kosovskih Albanaca traži bolji život u inostranstvu.
Kako objašnjavaju, vlastima u Prištini se ne obraćaju, jer nemaju spremnosti da stvore normalne uslove za život srpskog naroda i izgrade viziju društva u kome bi svi ljudi bez obzira na etničko porijeklo i vjeru živeli mirno i sigurno.
Predstavnicima međunarodne zajednice, kako ukazuju u Eparhiji, apel ne šalju zato što, i pored zvaničnog stava da se svima mora omogućiti normalan i ravnopravan život, isuviše glasno tolerišu nasilje prištinskih vlasti, a posebno kosovske policije.
U Eparhiji napominju da se zato apelom obraćaju samo svom vjernom narodu, dodajući da je Srpska pravoslavna crkva (SPC) sa njim vijekovima dijelila sve nevolje, počev od osmanske okupacije do najnovijih zbivanja, posebno od 1999. godine do danas.
Kako naglašavaju, Crkva je, i pored toga, i sama pretprjela nasilje pošto je 150 hramova uništeno, a više desetina grobalja vandalski oskrnavljeno.
U Eparhiji ističu da su kosovske vlasti na sve što je Crkva činila posljednjih 25 godina odgovorile pritiscima na samu Crkvu, kojoj se otvoreno negira identitet, osnovne vjerske i imovinske slobode.
(Nezavisne – Foto: Ilustracija/Arhiva)