Ovaj tajkun je bio vlasnik ugledne kompanije u Berlinu koja je radila sa selidbama po čitavom svijetu i od tog je zarađivao 10 miliona dolara. Uprkos tome, ovaj ekcentrični bogataš je živio kao prosječan građanin.
Nikad nije kupio stan, već je živio u iznajmljenom domu po cijeni od 400 dolara. Voleo je da pazari na popustima u supermarketu, a trošio je manje od 300 dolara mjesečno.
Oblačio se kao američki pjesnik bitnik iz 60-ih godina, sa dugom bradom i crnim naočarima. Često je po ulicama skupljao plastične pivske flaše iz kante za otpatke.
Ostao je poznat po riječima:
“Ne treba mi novac jer nas čini nejednakim. Previše je prokletih idiota koji imaju pare, šta će ovom svijetu još jedan”.
Posljednjih 10 godina povukao se iz javnosti. Najviše vremena provodio je u kafani gdje je u večernjim satima ispijao pivo i razgovarao sa glumcima, slikarima, novinarima i advokatima.
U svom posljednjem intervjuu u februaru ove godine, rekao je:
– Moj posljednji potez biće groblje u njemačkom gradu Epingen.
Klaus je svoj biznis je započeo 1975. godine kada je kupio jedan stari kombi koji čak nije znao da vozi, pa je zaposlio vozače. Na početku je sam ukrcavao namještao.
Zbog svog socijalističkog pristupa u kojem je isticao kolektiv i brigu za radnika, bio je omiljen među narodom. Koliko je volio filozofiju socijalizma pokazuje ogromna skulptura Lenjina koju je postavio na ulaz svoje firme.
Klaus je bio tri puta u braku. Sa posljednjom ženom vjenčao se u junu, ali je već na medenom mjesecu preminuo.