Jedan od problema Dejtona je činjenica da nijednog političara u BiH ne biraju svi građani, tvrdi Džonatan Mur, odlazeći šef Misije OEBS-a u BiH.
“Ideja Dejtona jeste bila da se zaštite konstitutivni narodi, ali ni u jednom trenutku nije bila namjera da samo Hrvati biraju Hrvate, Srbi Srbe itd”, rekao je Mur.
NN: Nedavno su obilježene “Oluja”, Omarska… Na Balkanu stalno obilježavamo komemoracije koje kreiraju razloge za nove sukobe. Poznajete ovu zemlju, kako tome stati na kraj?
MUR: Kada je jedan prostor turbulentan kao što je ovaj i kada je na ovim prostorima bilo toliko ratova, onda su česte i komemoracije i obilježavanja stradanja naroda s ovih prostora. Bila mi je ogromna čast učestvovati u ime naše Misije na komemoraciji u Omarskoj prije nekoliko dana. Ali ipak, smatram da se moramo odmaknuti od prakse da stalno gledamo na kalendar na koji dan pada sljedeća komemoracija ili godišnjica. Nažalost, planiranje budućnosti se često svodi na gledanje u prošlost. Ima i drugačijih dana, kada se ljudi okupljaju i govore jednim glasom i razmišljaju o boljoj budućnosti, ali se ti dani, nažalost, ne obilježavaju tako često. Prošlost se ne smije zaboraviti, ali budućnost treba graditi na potrebama sadašnjosti. A toga nema dovoljno.
NN: U BiH imamo tri velike religije koje propovijedaju ljubav i opraštanje. Kako objašnjavate da je u praksi često suprotno?
MUR: Tačno je da su mnoge zločine i ovdje i drugdje počinili ljudi koji tvrde da su vjernici, ali ja bih savjetovao da pogledate brojne pozitivne primjere samih vjerskih lidera. Uzmite Trebinje kao primjer. Mladi imam Sadmir Mustafić vodi malu islamsku bošnjačku zajednicu u Trebinju, zajedno sa izuzetnim vjerskim liderom vladikom Grigorijem, koji je mnogo učinio na uspostavljanju dijaloga u Međureligijskom vijeću BiH. Zatim, reis Kavazović, kardinal Puljić… To su vjerski lideri koji pokušavaju uspostaviti povjerenje i dijalog.
NN: Kada su zajedno posjetili mjesta zločina to nije privuklo veliku pažnju javnosti. Zašto?
MUR: Misija OEBS-a u BiH je ponosna što je bila dio toga i podržala tu aktivnost. Posjetili su mnogo mjesta zločina, a zašto to nije adekvatno propraćeno pitanje je za vas novinare.
NN: Čisto da napomenem da su “Nezavisne” pokrile sve te aktivnosti.
MUR: Onda to očigledno nije zainteresovalo dovoljan broj ljudi.
NN: Da li bi pomoglo da vjerski lideri direktno kritikuju političare koji šire retoriku podjela i mržnju?
MUR: To bi mogla biti interesantna tema za razmišljanje da vjerski lideri upute zajednički proglas političarima da se usmjere na zajedničko dobro, a ne samo na lične i stranačke interese. Ali ja to ne mogu tražiti, to je do njih.
NN: Lično nemam problem da kažem “bosanski jezik”, međutim zar se ne čini da se to pitanje koristi isključivo kao oruđe u međusobnim političkim obračunima?
MUR: U modi je koristiti retoriku koja je provokativna jer izaziva negativan odgovor, a mnogi političari u ovoj zemlji znaju kako “dočekati” takav odgovor za kreiranje vlastite političke koristi. I onda smo u problemu.
NN: Naši političari nisu jedini populisti na svijetu. Ima toga i u Americi i drugdje. Zašto samo kod nas to izaziva institucionalne krize?
MUR: Dejton. U SAD Dejton je grad u Ohaju, a u BiH Dejton je Ustav. On jeste završio rat i iz tog ugla je najbolji mogući sporazum na svijetu. Ali jedan od problema Dejtona je činjenica da nijednog političara u BiH ne biraju svi građani. Njih biraju ili građani RS ili FBiH. U većini demokratskih zemalja predsjednike države i/ili vlade biraju svi građani.
NN: Da, ali i sami znate da će Hrvati reći zašto Bošnjaci biraju naše predstavnike, i ja ih razumijem. Šta im možete reći?
MUR: Mogu reći to da nema lakih rješenja, ali BiH su potrebni lideri koji mogu predstavljati cijelu zemlju. Međutim, nekoliko elemenata Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma nisu u skladu s temeljnim međunarodnim standardima. Ako meni ne vjerujete, pitajte Dervu Sejdića. Ko je njegov predstavnik? I za koga on smije glasati? Ideja Dejtona jeste bila da se zaštite konstitutivni narodi, ali ni u jednom trenutku nije bila namjera da samo Hrvati biraju Hrvate, Srbi Srbe itd.
NN: Da, ali kad imate multietničke države, morate imati posebne mehanizme zaštite, zar ne?
MUR: Postoji mnogo formula kako se to može riješiti, uključujući dva doma parlamenata. Recimo, aprilskim paketom iz 2006. to je skoro bilo riješeno. I Dragan Čović je podržao to rješenje.
NN: I kasnije trpio političke posljedice zbog toga…
MUR: Izabran je 2016. godine za člana Predsjedništva BiH. Demokratija podrazumijeva da svi narodi učestvuju u biranju svoje vlasti i ljudi koji će ih predstavljati.
NN: Ističe Vam mandat šefa Misije OEBS-a u BiH. Kakvi su utisci?
MUR: Radili smo na mnogo područja. Ponosan sam na to što nisam samo sjedio u glavnom uredu, nego sam obilazio ljude, uključujući i izolovane zajednice u ruralnim krajevima. Ponosan sam i na to što smo tamo doveli ljude iz međunarodne zajednice, koji su svojim očima mogli vidjeti šta se stvarno dešava na lokalnom nivou.
NN: Ima li Misija alate kojima može nešto postići, ili se sve zapetlja u birokratiju i to da 50 i nešto zemalja treba da odobri projekte?
MUR: Mi predstavljamo 57 zemalja članica, uključujući i BiH. U skladu s tim principom i našim mandatom u BiH, mi možemo i dalje raditi na pitanjima kao što je, na primjer, dvije škole pod jednim krovom itd. Mi imamo ekspertize o stanju na terenu i o njima se razgovara na nivou naše centrale u Beču, koju informišemo o pitanjima na kojima radimo. Svake godine mijenja se predsjedavanje OSCE-om, te s državom koja predsjedava takođe moramo koordinisati naše aktivnosti. Dvije škole pod jednim krovom je definisano kao jedno od prioritetnih pitanja našeg angažmana još prije mog dolaska. U međuvremenu se pojavio i problem nepriznavanja “bosanskog” jezika, koji prije nije postojao. Slično je bilo i s referendumom u RS ili u vezi s pokušajem revizije presude o genocidu. Naš posao nije da čekamo do neke krize, nego da ispunimo naše obaveze u okviru našeg mandata i da djelujemo.
Žao mi je što Kopanja više nije s nama
NN: Navršila se godišnjica smrti Željka Kopanje, koji je bio Vaš veliki prijatelj. Kako danas gledate na njega?
MUR: Želio sam da ovaj intervju uradimo u “Kanjonu”, jer smo tu na Ugru toliko puta sjedili zajedno i Željko mi je pričao kako se može riješiti ovaj ili onaj problem. Mnogo mi je žao što on sada nije ovdje s nama za ovim stolom. Nedaleko odavde održavalo se pecanje na koje je on pozivao ljude da se druže i da pokušaju riješiti probleme. Svim silama se trudio moderirati između nekih suprotstavljenih strana i pomoći im da nađu zajedničke stavove. Nije uvijek uspijevao i to ga je mnogo frustriralo. Ali nije odustajao, a mogao je. Mnogo mi nedostaje. On i njegova porodica učinili su mi veliku čast kad su me odabrali da budem ličnost godine, a još veću čast, kao što vi znate iz prve ruke, učinili su mi kad su me pitali da se obratim na komemoraciji povodom njegove smrti. Sa sobom nosim hiljade sjećanja iz BiH, a ova dva su mi među najvažnijim i najbolnijim.
Izvor: Nezavisne novine