Mak Muranović i Ajdin Zekić su dva pustolova koji dolaze iz Sarajeva, a zajedno su posjetili više od 100 zemalja svijeta. U razgovoru za Klix.ba pričali su o svojim avanturama, podijelili nekoliko anegdota, kao i savjeta za kupovinu avionskih karata.
Dok svakodnevno na društvenim mrežama možemo vidjeti fotografije s putovanja brojnih travel blogera i influensera, dvojac iz glavnog grada Bosne i Hercegovine također dijeli ljubav prema putovanjima, a zajedno su ih obišli više od 100.
Mak je, kaže, što samostalno – što s prijateljima obišao 48 država svijeta, a svoj “hobi” otkrivanja novih kultura pretvorio je i u posao. Muranović je vlasnik Art and Tours turističke agencije, a pored toga bavi se i “traženjem” povoljnih avionskih karata.
U razgovoru za Klix.ba otkrio je kako je zapravo samostalno počeo putovati sa samo 15 godina te da je tu ljubav “naslijedio” od majke.
“Sjećam se da su me kao malog stalno negdje vodili. Mama je bila profesor geografije pa je to išlo ruku pod ruku. ‘Led sam probio’ sa samo 15 godina kad sam samostalno putovao u SAD”, započeo je Mak.
Priznaje da je u početku putovao prvenstveno po Evropi, ali da se nakon toga rodila još veća znatiželja te je počeo istraživati i udaljenije krajeve.
Ajdin je obišao 75 zemalja te kaže kako je sve započelo s nekim bližim putovanjima po Evropi.
“Rodila se neka strast na putovanjima po Evropi, a potom i avanturistički duh s odlaskom na dalje destinacije. Upoznao sam sebe bolje i shvatio sam da volim slobodu kretanja, upoznavanje novih kultura, tradicija, različitosti. Sve to je tokom godina utjecalo na mene. Na neki način me i promijenilo u smislu da postanem mnogo skromniji čovjek i da ‘ne upadam u zamke kapitalizma'”, priča nam Ajdin.
Kažu kako su svoja putovanja samostalno finansirali te da su vrlo često putovali uz ograničen budžet.
“Ukoliko smo putovali u Indokinu – dnevno smo planirali trošiti 30-40 eura, dok nam u Singapuru taj novac nije ništa značio”, kažu.
I Mak i Ajdin ističu kako njihova zajednička putovanja nose posebnu čar te da su tokom njih jedan drugom bilki oslonac.
“Mnogo smo proputovali zajedno. Prvo veliko zajedničko putovanje je bio Interrail (putovanje vozom po Evropi). Od Zagreba smo išli prema Cirihu, pa preko Basela, Strazbourga, Pariza, Bilbaa do Lisabona, Madrida, ponovo Pariza, Amsterdama, Haga, Dizeldorfa, Praga te ponovnog povratka u Zagreb”, govore.
“To je jedno odlično iskustvo za studente koji za 250 eura mogu obići cijelu Evropu”, poručuje Mak.
Karta kupljena za samo osam centi
“Traženje karata mi je bilo hobi. Uspio sam naći karte za 100 dolara, potom 50, pa za sve manje i manje novca. Rekord za najjeftiniju kartu koju sam pronašao bila je povratna karta kupljena za samo 8 centi. Iz Trevisa u Veneciji do Ibize – uspio sam kupiti 8 karata za 64 centa”, priča nam Mak.
Muranović je otkrio i kako možemo pronaći najbolju i najjeftiniju opciju za svoje putovanje.
“Baza toga je web stranica Skyscanner, ali postoje i mnogo bolji i manje poznati pretraživači poput Kayaka ili web stranice My Trip”, kazao je.
“Ljudi se često boje putovati, a uz jeftine karte i priče s putovanja možemo im razbiti strah od dalekih destinacija”, priča Mak.
Muranović je magistar Međunarodnih odnosa i diplomatije, govori engleski i francuski te ističe da mu i to pomaže prilikom putovanja, a svoju ljubav prema istraživanju drugih kultura je pretvorio i u posao.
“Od traženja karata iz hobija to je zapravo postalo moj posao. Moja agencija Art and Tours bavi se promocijom i umjetničke strane Sarajeva. Želimo predstaviti da u ovoj zemlji ima puno ljepših priča od rata i unijeti malo boje”, kazao je.
Art and Tours uz standarde turističke ture grada Sarajeva, nudi i upoznavanje umjetničke strane ovog grada, ali i različite radionice na kojima posjetitelji mogu napraviti vlastite suvenire u radnjama lokalnih zanatlija.
Od krađe identiteta u Jordanu do utakmice na stadionu Santiago Bernabeu
Govoreći o interesantnim stvarima koje su im se desile na putovanjima Mak nam je ispričao kako je neočekivano preletio Atlantski okean dva puta u jednom danu.
“Putujući na Jamajku zaboravio sam certifikat za žutu groznicu. Ja sam mislio da sam u sistemu Svjetske zdravstvene organizacije jer sam godinu dana ranije putovao u Keniju i primio vakcinu. Međutim, Jamajčani su zahtijevali karton – pismenu potvrdu ili da ponovo primim vakcinu. Kako nisam smio ponovo primiti vakcinu koja inače važi za 10 godina, odlučio sam se vratiti te sam tako preletio Atlantski okean dva puta u 24 sata. Mislim da to ni piloti ne rade tako često”, ispričao nam je Mak.
Ajdin je doživio jednu prilično neočekivanu stvar u Jordanu – ostao je “zaglavljen” na aerodromu nakon što je saznao da su mu ukrali identitet te su posumnjali da je terorista.
“U Jordanu sam ostao zatvoren na aerodromu jer mi je neko ukrao identitet. Posumnjali su da sam terorista. Međutim, imao sam sreću da to bude jedina zemlja na svijetu u kojoj sam poznavao ambasadrovog sina te su oni garantirali za mene. Cijela delegacija je stigla i morali su potpisati pismenu garanciju da ja neću napraviti nikakav problem”, priča nam Ajdin.
Još jedna anegdota koju nam prepričava Ajdin jeste putovanje na kojem je izgubio pasoš: “U Mađarskoj sam ostao bez pasoša, ali kako smo bili u Šengenskoj zoni pustili su me preko granice samo s ličnom”.
U Brazil su uspjeli ući ilegalno, a ispričali su i kako su to izveli: “Ne želeći da čekamo u ogromnom redu koji bi podrazumijevao stajanje 20 sat za dobivanje pečata za ulazak u zemlju. Mi smo odlučili “preskočiti” taj detalj te smo uspjeli ‘ilegalno’ ući u zemlju”.
Mak nam je otkrio i kako su se na Maldivima plivali s ražom te na Šri Lanki pomagali mašinovođi da ohladi lokomotivu jer je stari voz, koji je ostao kao kolonijalno naslijeđe, stao.
Kako na putovanjima često mogu iskrsnuti nepredviđene situacije, Mak naglašava da to ne treba biti razlog da se od njih u potpunosti odustane te je ispričao još jednu anegdotu s Interrail putovanja kada su nakon što su ostali bez karte za voz iz Madrida za Bilbao uspjeli pogledati utakmicu na stadionu Santiago Bernabeu.
“Dvije noći smo spavali u Madridu. Treći dan smo trebali nastaviti za Bilbao, međutim, sva mjesta u vozu su bila rezervisana. Iako su nam u prvi momenat sve lađe potonule, vratili smo se u smještaj te nam je domaćin prvo dao popust za sljedeću noć. Situacija se okrenula na bolje. Shvatili smo da je za tu večer bila zakazana utakmica Real Madrid – Valencia pa smo odlučili otići do stadiona i pogledati atmosferu. Na kraju smo uspjeli ući na stadion i gledati kako Valencia pobjeđuje Real Madrid na Bernabeu što ne bi mogli da u prvi momenat nije došlo do ‘komplikacija'”, priča Mak.
Na pitanje koja ih je destinacija najviše dojmila i Mak i Ajdin su izdvojili Šri Lanku.
“Šri Lanka mi je bila super zbog putovanja vozom. Jedan dan smo se penjali na 1.500 metara nadmorske visine i gledali kako uspijevaju neki čajevi, potom se spuštali i doručkovali sa slonovima koji se kupaju u rijeci i onda smo išli na noćno kupanje na plažu”, priča Mak.
“Putujući Šri Lankom vidjeli smo najljepše pejzaže. Takvo zelenilo nigdje drugo nisam uspio vidjeti”, dodaje Ajdin.
Makovo posljednje putovanje je ono u Kirgistan za koje kaže da je skoro “stigao trolejbusom”: “Toliko je jednostavno doći. Iz trolejbusa sam prešao na aerodrom te letio do Istanbula, a odatle za Biškek.”
“To je zemlja u kojoj ujutru možeš da gledaš ‘predstavu’ orlova kako love, popodne ideš na jahanje na 1.000 metara nadmorske visine i posmatraš nevjerovatnu prirodu, a sutra posjećuješ kanjone koji mijenjaju boju u skladu s nebom te potom ideš posjetiti gejzire i kupati se na 1.700 metara nadmorske visine”, govori Mak.
Puno planiranja i suočavanja s preprekama zbog bilateralnih odnosa
Kako mnogi smatraju da su putovanja, posebno van Evrope, prilično zahtjevna i finansijski i u smislu organizacije, Mak ističe da to s njim nije slučaj te da jednom kad počneš putovati to “prelazi u ovisnost”.
Također, pojašnjava kako i svoj posao prilagođava tome: “U godini dana ja radim osam mjeseci, a ona preostala četiri su rezervisana za putovanja.”
Dok mnogi koji rade pet dana u sedmici smatraju da je putovanja na dalje lokacije jako teško izvesti u takvim uslovima Ajdin ističe da je jako dobar plan pola posla.
“Nije stvar samo u snalaženju. To je samo jako dobar plan. Za neka dalja putovanja je potrebno mnogo ranije započeti planirati – od procesa apliciranja za vizu, skupljanja informacija, novca. Mi ukoliko putujemo preko okeana, najčešće pola godine unaprijed kupimo karte. Ostatak vremena skupljamo novac i raspoređujemo budžet”, pojašnjava Ajdin.
Naglašava kako ni bilateralni odnosi Bosne i Hercegovine ne pomažu ljudima da se odluče na putovanja, posebno daleka.
“Niko ne radi na diplomatskim odnosima i olakšicama za dalja putovanja. Na primjer ja sam nedavno bio u Boliviji, a na Balkanu ne postoji njihova ambasada. Morali smo primiti vakcinu za žutu groznicu da bi aplicirali za vizu. Kako te vakcine ovdje nemamo, morali smo ih uvesti iz Austrije te otići na privatnu kliniku kako bi ih primili. Tek kad smo dobili žuti karton u Čileu smo mogli aplicirati za vizu”, pojašnjava.
Ajdin ističe kako mnogi kad vide fotografije s dalekih destinacija poručuju da bi i oni željeli isto, ali da se i za njih krije mnogo planiranja, truda, nepredviđenih situacija te suočavanja s birokratijom.
“Ljudi se uglavnom plaše dalekih putovanja i postavljaju milion pitanja. Najveći problem je na prvom mjestu vrijeme, potom strah, a tek na posljednjem novac”, zaključuje.
(klix.ba)