“Cilj austrougarske vojske bio je osvajanje ovog prostora, a zatim napredovanje prema Podgorici, Mateševu i Andrijevici. Krajem te 1915. godine, organizovana je preko Crne Gore i operacija povlačenja glavnine srpske vojske iz okupirane Srbije, koja je brojala 90 hiljada vojnika”, rekao je Đukanović.
Đukanović je saopštio da je sa vojničkog stanovišta, Mojkovačka bitka rijedak primjer hrabrosti i fanatične upornosti malobrojnije i slabije naoružane vojske, koja je, ipak, uspjela da odnese pobjedu u neravnopravnom borbenom sudaru protiv odvažnog i moćnog neprijatelja, koji je dejstvovao poštujući zakone rata i vojnički kodeks toga vremena.
“Pobjeda na Mojkovcu donijela je crnogorskoj vojsci novu ratnu slavu. Junaštvo i viteštvo crnogorskog vojnika priznali su i njegovi neprijatelji. Ova bitka se izdvaja i po mudrom i hrabrom komandovanju njenih oficira, po ulozi serdara Janka Vukotića, ali i junaštvu i vojničkoj vještini brigadira Miloša Medenice, komandanta Kolašinske brigade”, rekao je Đukanović.
On smatra da je pobjeda na Mojkovcu još veća ako se imaju u vidu okolnosti u kojima je izvojevana.
“Slava i hvala junacima velike crnogorske Mojkovačke bitke! NJihov podvig je istorijsko svjedočanstvo vječnosti naše Crne Gore, zaključio je Đukanović.
Mojkovačka bitka, vođena 6. i 7. januara 1916. godine, bila je, kako je podsjetio Đukanović, završnica velike austrougarske ofanzive, koja je na crnogorskom frontu započeta novembra 1915. godine zauzimanjem Pljevalja i snažnim prodorom dolinom Tare prema Mojkovcu.