Veći dio drveta visi u vazduhu između dvije stijene koje je razdvojio potok koji teče prema Kalejlok biču.
Iako djeluje gotovo nemoguće, ovo drvo svakog proljeća olista, uprkos tome što je veći dio njegovog korijenja sasušen i visi iznad potoka. U podnožju se formirala prostrana pećina, koja je dobila naziv Pećina drvetovog korjena, dok se samo drvo najčešće naziva Drvetom života ili Drvetom koje bježi.
Najzanimljivije je to što u ovom dijelu Amerike oluje nisu rijetke – pa ipak ovo hrabro stablo opstaje.
(NN, dailymail.co.uk)