Neodržavanje sjednice Skupštine Grada Banjaluka već dva mjeseca je odraz bahatosti, osionosti i bezobrazluka skupštinske većine koju predvodi SNSD. Odbornici ne rade ništa da poboljšaju život građana, ne dolaze na sjednice, ali redovno primaju odborničke dodatke, naknade za komisije vjenčanja, rekao je potpredsjednik Gradskog odbora PDP – a i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojša Drinić.
Dodao je da skupštinska većina već dvije i po godine bojkotuje svaku odluku koju predloži gradonačelnik za dobrobit građana.
-Ne dolaze u Skupštinu grada, ne rade, ali svakog mjeseca dođu na blagajnu. Dok prosječni građani mukotrpno rade da bi prehranili porodicu, oni razmišljaju o članskim kartama za jahte, luksuznim ljetovanjima. Nikad se niko od njih nije odrekao barem dijela svote koju prima svaki mjesec uz redovno platu u institucijama i poklonio siromašnoj porodici ili donirao javnoj kuhinji, naglasio je Drinić.
Dodao je da postalo uobičajeno da pojedini za nerad primaju vrtoglav novac o kojem prosječni zaposleni mogu samo da sanjaju.
– Kao što nijedan radnik u proizvodnji, ljekar ili učitelj ne mogu da prime plate ako ne dolaze na posao i ne rade, tako bi i rukovodstvu Skupštine Grada i odbornicima trebalo ukinuti dodatke i taj novac preusmjeriti višečlanim porodicama, siromašnima, najboljim učenicima, studentima. Svi koji odbijaju da rade u skupštini, dovode u pitanje isplate plate radnicima „Akvane“ i GOB-a, ignorišu odluke o neradnoj nedjelji, besplatnoj građevinskoj dozvoli, izgradnji parka, završetku škole u Česmi, dobiće račun od građana dogodine, tvrdi Drinić.
Prema njegovim riječima skupštinska većina koja dočeka „na nož“ sve što predloži gradonačelnik ne sveti se Drašku Stanivukoviću, već građanima koji najviše trpe zbog njihovog nerada.
-Uloga odbornika nije samo da dižu ruke tokom glasanja, već da se posvete tom poslu i da svakodnevno budu na usluzi građanima. Umjesto da sarađuju, da vrše pritisak na svoje stranačke kolege koji nameću štetne odluke i da krenemo naprijed, oni biraju lagodan život sa enormnim platama i naknadama, manji od makovog zrna pred svojim stranačkim šefovima. Zašto bi se i suprotstavljali i zamjerili rizikujući da izgube poziciju kad mogu po staroj izreci: „Ala volim ovaj režim, lova stiže a ja ležim“.