On je naglasio da je bio u grupi od 1.300 Srba, koji su iz logora iz Orašja uz garanciju Evropske zajednice trebalo da budu sprovedeni na srpsku teritoriju, ali su umjesto toga dovedeni u Odžak, gdje ih je čekao špalir vojnika i civila koji su počeli da ih tuku već pri ulasku u Sabirni centar.

“Žene su, nedugo zatim odvojili i vratili u sela odakle su došle da sjede u kućama kao zaštita od srpske artiljerije i da budu seksualne robinje hrvatskim vojnicima”, rekao je Dragojlović za “Večernje novosti” i dodao da su muškarci i žene koje su ostali postali predmet svakodnevnog fizičkog i seksualnog iživljavanja dojučerašnjih komšija.

On je podsjetio da su Srbi tih dana bili angažovani na kopanju rovova za regularnu Hrvatsku vojsku /HV/.

“Kopao sam rovove za najmanje 15 regularnih brigada HV iz Osijeka, Vukovara, Velike Gorice i za gardijske brigade `Tigrovi` i `Gromovi`, a pripadnici tih brigada i naše dojučerašnje komšije bili su zvijeri”, rekao je Dragojlović.

On je naglasio da su Hrvati, kada su usljed dejstva Prvog krajiškog korpusa počeli napuštati teritoriju sa sobom poveli i zarobljene Srbe.

“Tamo u Domaljevcu dočekao nas je Pero Vincetić, komandant vojne policije Orašje, najveći krvnik koga danas krije Hrvatska. Logori u Orašju bili su posljednji krug pakla”, kaže Dragojlović.

On je istakao da lično poznaje dvojicu od desetorice nedavno uhapšenih Hrvata.

“Mate i Ante Živković bili su stražari u mom logoru. Bivši ministar spoljnih poslova Hrvatske Zvonimir Šeparović posjetio je logor 1993. godine i stajao je na metar od mene”, prisjeća se Dragojlović.

On kaže da je Vincetić predstavljajući Šeparoviću zarobljene Srbe rekao da je riječ o najgorim zločincima, iako su u tom trenutku pred njim stajali zarobljeni civili iz Bukove Grede, Orašja i Odžaka.

“Šeparović je na to rekao: `Šta reći, zna se četnici`”, prisjeća se Dragojlović.

Njegova najmučnija sjećanja vezana su za događaj kada su Hrvati pred tri brata Srbina stavili izbor da sami odluče koja dvojica će biti zaklana, a koji će ostati živ da bi patio.

“Braća su izabrala … Jednog vojnika su ubili tako što su mu danima mokrili u čizmu dok mu noga nije istrunula”, rekao je Dragojlović.

On se prisjetio i zloglasnog skeledžije – Vuka sa Save, koji je prevozeći zarobljene Srbe sa jedne na drugu stranu Save tražio od stražara da mu daju jednog zarobljenika da ga zakolje kao “skelarinu”.

“Najgoru sudbinu imao je jedan vojnik Vojske Republike Srpske, koga su nožem kastrirali i ukrcali u autobus za razmjenu. Umro je prije nego što je autobus stigao na odredište. Našli su mu testise u džepu”, rekao je Dragojlović.

(SRNA)