Iako mnogi smatraju da bi u današnjem modernom i brzom svijetu trebali ponekad stati na loptu, odvojiti se od tehnologije o kojoj smo postali zavisni i posvetiti se sebi, odmoru, prirodi i oflajn načinu života, malo ko se zaista pridržava takvih savjeta.
Mobilni telefon, društvene mreže, mejlovi i ostala tehnologija stvorili su od nas digitalne ovisnike, a korištenje npr. Fejsbuka ili Instagrama uzrokuje stvaranje dopamina, neurotransmitera koji se naziva i hormonom sreće.
Kako ljudima to predstavlja užitak, oni žele još više i više stimulansa kojima će se stvarati dopamin, zbog čega, a da i nisu svjesni, postanu ovisni o telefonima, tehnologiji, društvenim mrežama…
Posljednjih mjeseci, kako prenosi više medija, u središtu tehnološke industrije u Silicijumskoj dolini, sve više ljudi počelo je praktikovati tzv. dopaminski post.
Ukratko, riječ je o uskraćivanju stvari koje ljude uzbuđuju i čine srećnim (ali i ovisnim) kako bi se mozak odmorio i bio efikasniji, kao i kako bi ljudi više cijenili male stvari. Takođe, s povratkom u stvarnost i ponovnim korištenjem tehnologije, ljudi bi (u teoriji) više trebali cijeniti tehnologiju i više uživati u stvarima koje su sebi neko vrijeme uskratili.
Ideja
Ideja samog dopaminskog posta kreće od postavke da se on povezuje s nezdravim i ovisničkim ponašanjem i da bi se izbjegavanjem akcija koje utiču na naše nagrađivanje, smanjila i želja ljudi za takvim nezdravim ponašanjem. Dok je dio ljudi ograničen na tehnologiju, odnosno uskraćuju sebi telefone, društvene mreže i slično, neki se slijepo i radikalno pridržavaju takvog posta te izbjegavaju i hranu, razgovore, pa čak i kontakt očima s ljudima.
Neki ljudi vjeruje kako im takav periodični odmak od tehnologije pomaže u boljem snalaženju u brzim digitalnim životima koje vodimo i tokom kojih smo stalno bombardovani različitim informacijama, ali dio naučnika je prilično skeptičan prema tome.
Takvo mišljenje ima i Kjara MekKejb sa univerziteta u Ridingu. Ona za dopamin kaže da je važan sistem nagrađivanja u našem mozgu koji se aktivira nagradama poput hrane, seksa i droge, te taj sistem nagrađivanja tokom vremena može učiti i povezivati određena mjesta i događaje s potencijalnim nagradama.
Naprimjer, ulaskom u trgovinu slatkiša aktivira se dopamin jer mi počnemo da razmišljamo o slatkom. U očekivanju takve nagrade (bilo da je riječ o slatkišima ili društvenim mrežama) u mozgu se stvara želja za takvim aktivnostima, zbog čega jedemo više slatkiša nego što bismo htjeli i provodimo više vremena na mreži nego što smo namjeravali.
Stimulacija
Za Sajens alert rekla je da su priče o resetiranju mozga takvim dopaminskim postom glupost koja nema nikakve naučne osnove. Ona smatra da prestanak određenih aktivnosti, poput korištenja društvenih mreža, neće smanjiti količinu dopamina, ali može redukovati njegovu stimulaciju.
Moguće je, dakle, smanjiti količinu aktivnosti dopamina, a ključ se nalazi u manjem izlaganju okidačima povezanim s nagrađivanjem, jer samo uskraćivanje nagrade neće u suštini spriječiti mozak da poželi takve nagrade, čime se aktivira dopamin.
Naprimjer, naveče isključite zvuk za obavještenja na svom telefonu pa se tako dopamin neće stvarati sa svakom novom pristiglom porukom. Korisnici, naime, neće željeti da podignu telefon i pogledati ko im je poslao obavještenje, piše zimo.hr.
(Tekst i foto: Srpskainfo)