Na udaljenosti od 25 kilometara od Prnjavora ali isto tako i od Čelinca na granici između dvije opštine u mjestu Branešci Donji nalazi se poseban duhovni dragulj a riječ je Hramu Svete Trojice.
Ovaj hram specifična je zbog toga što je izgrađena 1904.godine i jedan je od svijedoka duhovnog ali i društvenog razvoja sela Branešci ali i okolnih mjesta. Inače riječ je o jednoj od najstarijih bogomolja koja postoji na području Eparhije banjalučke.
Iako iz daljine skriven i zbog zagrljaja šumskih krošnji gotovo neprimjetan za oko putnika namjernika Hram Svete trojice u Branešcima Donjim tek iskazuje svoju veličinu kada mu se približite dolazeći uskim makadamskim putem. Samim dolaskom duhovnost će opčiniti ljudsku dušu koja će poželiti da ga gospodnja sila odavde pogleda.
Međutim pored duhovnosti tu je i istorijska snaga koja je započela još 1904.godine kada je hram izgrađen objašnjava braneški paroh potonamjesnik Luka Božić dodajući da je bogomolja nastala prema predanjima, ne temeljima nekadašnje crkve.
Kako bi nova pokolenja bila vaspitavana uz duhovne molitve pri čemu će sačuvati srpsko ime i slavu, bila je jedna od glavnih pokretačkih snaga za tadašnje ljude iz Branešaca i Šarinaca tokom gradnje bogomolje. Iako se prema pisanim i usmenim predanjima živjelo teško i u oskudici, bogatstvo duha i čistina srca krasila je one koji su tada uz mnogo sloge, podarili ispod ovog parčeta neba jednu duhovnu kuću.
Po svojoj izgradnji ovaj hram je postao duhovno zborište za mještana koji su još tada bili ujedinjeni u okviru braneške Parohije. A Parohija zajedno sa svojim hramom i narodom je prkosila i teškim vremenima čiji je vihor nad krajiška brda u prvom a posebno u drugom svjetskom ratu donosio ratove i osvajače koji su ostavljali tragove razaranja. Iako je iz tih strahota hram izašao sa malo oštećenja, Parohiji nije bilo suđeno da postoji pri čemu je ugašena nakon nakon drugog svjetskog rata.
Prva veća rekonstrukcija na hramu je počela još prije ratnih sukoba na podrčju BiH kada je zamijenjen stari krov sa novim bakarnim krovom. Nakon završetka rata uz veliku volju i u duhovnu ljubav naroda obavljeni su fasaderski i molerski radovi, zamijenjena stolarija i pod, što je hramu vratilo stari sjaj.
Uz zvono koje neprestano zvoni već skoro 120 godina ljudi iz Branešaca, Šarinaca i Brezičana su se okupljali, molili i zajednički bratimili i družili. Vremena su učinila svoje a val iseljavanja, loša demografija, nisu poštedili ni parohijane iz ovog mjesta kojih je iz godine u godinu, sve manje.
Pored spoljašnjeg pravo bogatstvo istorije i duhovnosti krije i unutrašnjost hrama. Sačuvani ikonostas iz perioda prvobitnog hrama, privućiće pažnju vjernika koje će odatle posmatrati oči svetitelja a gdje će kroz svoj prikaz na ikonama svjedočiti o prošlosti ispred kojih su se molile mnoge generacije.
Pored ovog hrama na području parohije koja okuplja tri sela postoje još dva hrama od kojih je jedan na teritoriji Branešaca a drugi na teritoriji Brezičana. Iako u stari hram po duhovne molitve dolaze svi njegovi parohijani on je ipak najviše prirastao srcu mještanima sela Šarinci. Svoj doprinos ljudi ovog kraja uvijek su davali za a najviše tokom velike rekonstrukcije, izgradnje parohijskog doma ali prilikom ponovnog oživljavanja braneške parohije krajem 2004. godine.
Godišnjica kada će se obilježiti 120 godina od izgradnje i osvećenja hrama se uveliko bliži a sveštenstvo i parohijani žele da kroz veliko sabranje i okupljanje okupe narod. Želja im je da se na ovom mjestu ispod malog parčeta neba, skupe i oni koje život rasuo po tuđini pri čemu će svi kroz molitve, zahvalili svom hramu koji ih je kroz hristovu volju uvijek, na pitomim brdima čuvao od zla i stradanja i od njih stvorio vjernike i domaćine.
(TV K3)